Prošlo je više od godinu dana otkako je fra Zdravko Dadić na izbornom Kapitulu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u travnju prošle godine, izabran za novog provincijala. Prije toga je obnašao službu definitora i gvardijana Franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu, gdje je službovao punih trinaest godina. Kako sam kaže – kod kuće je i u Zagrebu i u Sarajevu. Dobro je spomenuti kako je fra Zdravko Dadić u svim župama gdje je bio na službi dao svoj doprinos u radu na duhovnoj i materijalnoj obnovi – kako zajednice vjernika, tako i izgradnje crkava. Također se istaknuo u velikim građevinskim zahvatima u župama Dubrave i Sesvetska Sopnica (obnova crkava i samostana), jednako tako i u Visokom (sjemenište, samostan, Konvikt), u Sarajevu na Kovačićima i Koševu, te u obnovi župne kuće u Olovu. Kao i njegovi prethodnici prije njega, novi provincijal suočit će se s brojnim izazovima i otvorenim pitanjima vezanim uz Provinciju, Katoličku Crkvu u BiH i složene aktualne društveno-političke odnose u našoj zemlji. Već u nekim od prvih razgovora u medijima, nakon što je izabran za novog provincijala, izjavio je kako je došao na čelo zajednice koja je trajno opredijeljena za mir i dobro. Otvaraju se brojna pitanja vezana uz spomenute teme, a kao najpozvaniji da na njih odgovori nesumnjivo je upravo provincijal fra Zdravko Dadić.
Razgovarao: Mladen Bosankić
HG: Prije svega, čestitamo Vam na izboru za provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene i želimo Vam blagoslovljen i plodonosan rad na čelu zajednice zaslužne za Vašu redovničku i svećeničku formaciju, ali i zajednice u kojoj ste u različitim razdobljima bili na pozicijama gdje ste se zalagali za njezin rast i napredovanje. Podsjećamo kako ste od srpnja 2019. bili gvardijan Franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu, a od 2009. župnik Župe B. D. Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici. Iz Zagreba dolazite u Sarajevo kako biste preuzeli novu dužnost provincijala i vraćate se u sjedište Provincije koja ima slavnu prošlost, ponajprije po posvećenosti franjevaca narodu o kojem su duhovno skrbili. Kakvo ste stanje zatekli u Provinciji kada je riječ o trenutačnom broju vjernika u župama i koji su glavni pokazatelji vezani uz bolno pitanje odlaska čitavih obitelji iz njihovih sredina?
Provincijal: Provincija Bosna Srebrena je i dalje vrlo vitalna zajednica koja se uspješno nosi sa svim problemima koji nas sve skupa tište. Ona danas ima 2 biskupa, 269 svečano zavjetovane braće i 13 bogoslova. Jedan dio braće je u mirovini, a ostali služe u 18 samostana i 70 župa u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Kosovu, 20 braće služe po europskim državama kao misionari, 4 u Australiji, 3 u Africi. Imamo Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Franjevačku teologiju u Sarajevu, Franjevački medijski centar „Svjetlo riječi“ i Međunarodni studentski centar, isto tako u Sarajevu. Sve su to naše institucije koje imaju za cilj ne samo naš opstanak nego našeg naroda na ovim područjima. Za siromašne se brinemo preko naše Humanitarno karitativne organizacije „Kruh sv. Ante“, a u Slavonskom Brodu se preko udruge „Zlatni cekin“ posvećujemo djeci s poteškoćama u razvoju. Naša djelatnost ima vrlo širok dijapazon i obuhvaća niz aktivnosti u skladu s našim evanđeoskim i franjevačkim poslanjem brige za svakog čovjeka.
HG: Koliko danas Crkva, kroz svoje poslanje, može ohrabriti obične ljude, ponajprije katolike, ali i sve građane u BiH, da je ovdje moguće dostojanstveno živjeti, kao što su to činili naši pretci stoljećima prije nas?
Provincijal: To Crkva neprestano čini svim svojim projektima i vrlo razgranatom djelatnošću, kako na socijalno-karitativnom tako i na odgojno-obrazovnom području, kao i svojom prisutnošću na svim onim mjestima gdje nas ljudi trebaju. Tu su, naravno, također kontakti i obilasci naših vjernika koji su protjerani sa svojih ognjišta, kao i onih koji su morali otići trbuhom za kruhom zbog loše ekonomske situacije. Crkva im želi biti poput majke koja će ih uvijek primiti i radovati se njihovom povratku i životnim uspjesima.
HG: Katolička Crkva je oduvijek bila temelj i oslonac katoličkog-hrvatskog puka u Bosni i Hercegovini, a bosanski franjevci njezin najistaknutiji dio u njegovu povijesnom hodu kroz nemirna i burna stoljeća. Kako danas Crkva može potaknuti svoje vjernike da budu odgovorniji u društvu i više uključeni u kreiranje političkih odluka presudnih za njihovu budućnost?
Provincijal: Premda politika nije naše poslanje, svi znamo kako narodi u BiH, nažalost, kroz povijest nisu imali mogućnosti izgraditi politički pluralizam kao što je to slučaj u zapadnim demokracijama. Skoro pedeset godina živjeli smo u komunističkoj diktaturi društvenog unitarizma i političkog totalitarizma. Kada se devedesetih godina prošlog stoljeća ukazala mogućnost prelaska iz komunističke diktature u demokraciju, sve je prekinuo rat koji je skoro uništio našu državu: posljedice rata trpimo i danas, na svim područjima, pa i na političkom planu. Ako slušate retoriku današnjih političara, ona je nažalost vrlo slična onoj pred sam rat. Oni koji to rade ne misle dobro Bosni i Hercegovini, nijednom njezinom narodu, a Hrvatima oduzimaju demokratsko pravo i mogućnost političkog pluralizma unutar njihovog nacionalnog korpusa. Bosna i Hercegovina je naša zajednička kuća oko koje smo se dužni svi više potruditi i stvarati ljepšu atmosferu za dostojanstveniji život svih ljudi u njoj. Naviještanje Evanđelja i življenje po njemu jedini je način na koji mi franjevci možemo donijeti radost ljudima.
HG: Kako, po Vašem mišljenju, obični ljudi danas vide ulogu franjevaca, odnosno Franjevačke provincije Bosne Srebrene, i koliko je suvremeni „modus vivendi“ utjecao na stoljetnu povezanost puka i fratara na našim prostorima? Jesu li vjernici i franjevci u Bosni povezani kao što su nekoć bili?
Provincijal: To je pitanje o kojem, moram priznati, i sam često razmišljam. Bez obzira na to što nekada drukčije vidimo budućnost ovoga prostora i ljudi u njemu, usprkos činjenici da nam ljudi u pojedinim prigodama prigovore kako smo se udaljili od onoga što oni osjećaju i što njih boli, osjećam itekako i dalje tu blizinu i povezanost s narodom, ona se nije izgubila. Bit ću slobodan reći kako i dalje postoji uzajamno poštovanje i ljubav, ne samo naših vjernika i našeg naroda nego i od drugih ljudi s kojima dijelimo ovu napaćenu zemlju.
HG: Poznato je da su franjevci u Bosni i Hercegovini kroz 700 godina djelovanja dali nemjerljiv doprinos u očuvanju vjere, kulture i narodnog identiteta Hrvata – katolika, istodobno svome narodu bivajući „ujaci“ – s njim dijelili radosti i križeve. Može li danas – kada se svijet u kojem živimo ubrzano mijenja i zapostavlja duhovne vrijednosti – Crkva u BiH, odnosno franjevačka karizma, potaknuti vjernike da više promišljaju o vlastitoj ulozi u svojim župama i lokalnim zajednicama, da tako pokažu više odgovornosti za krajeve u kojima žive, koje su im njihovi pretci „namrli i ostavili u amanet“ – kako bi društveno-politički ambijent postao zdraviji i humaniji?
Provincijal: Naša braća su kroz više od 731 godinu djelovala neumorno i u kontinuitetu na ovim prostorima, živjeli usko povezani s ovim narodom, dijeleći s njime dobro i zlo i u teškim i neizvjesnim vremenima. Poučavali su ga i pomagali na svakojake načine, hrabrili ga i bodrili na putu života. Bili su tom ispaćenom narodu praktički sve: duhovni vođe, odgajatelji, liječnici, pisci, dušobrižnici – cijelim svojim bićem nosili su zajedno s drugima sudbinu naroda ne izdvajajući se i ne postavljajući se iznad samoga naroda. Što je imao narod, imali su i franjevci, ako je trpio narod, trpjeli su i franjevci, ako je bio progonjen narod, s njime su bili progonjeni i franjevci. Ta nas slavna povijest itekako obvezuje da i dalje hrabrimo svoje vjernike govoreći im kako nije sve tako crno, kako je ovo naša domovina u kojoj vrijedi živjeti. To će nam biti i glavna motivacija da se još više borimo i trošimo svoje energije nekada i za samo par starijih osoba koje su nam povjerene. Zahvalan sam braći na silnoj energiji i ljubavi koju imaju za nažalost vrlo često mali broj vjernika na župama.
HG: Nepovoljan politički položaj hrvatskog naroda jedan je od najvećih problema u posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini. Proteklo je puno vremena otkako je ovo pitanje nejednakopravnosti otvoreno, ali se rješenje još ne nazire. Smatrate li da je moguće postići dogovor i kako?
Provincijal: Želim vjerovati kako smo konačno krenuli tim putem u što nas uvjerava i trenutna politička elita koja kreira procese u našoj domovini. Sve to, doduše, ide prilično sporo jer je tu, čini mi se, previše brige za glasače, a premalo hrabrosti i vizije za bitne iskorake koji će našu mladost zadržati ovdje u Bosni i Hercegovini. Ima tu još puno posla: svi trebamo biti glas razuma i ljudi koji će graditi, a ne razgrađivati međuljudske odnose, spajati a ne razdvajati ljude, miriti ih, a ne im unositi daljnji nemir. To je zadaća svakoga od nas, a ne samo ljudi u politici.
HG: Kako se Provincija nosi s velikim problemom duhovnih zvanja koji je danas velik izazov i za sveopću Crkvu?
Provincijal: I danas možemo biti relativno zadovoljni brojem duhovnih zvanja, premda je „zlatno“ doba velikog broja mladića koji se odlučuju za ovaj poziv prošlo – na što je utjecalo puno čimbenika. Itekako smo svjesni toga kao i činjenice da je „žetva velika, a novih radnika malo“. Stoga ćemo moliti Gospodara žetve za nove radnike, ali i praktično pokušati nešto uraditi na tom području kako bismo potencijalne kandidate upoznali i oduševili da se odluče za franjevački poziv. Danas imamo jednog sjemeništarca, dva postulanta, dva novaka i trinaest bogoslova. Na ovogodišnjem Provincijskom kapitulu puno smo vremena i truda posvetili raspravama o pastoralu zvanja. Nastavit ćemo stoga s pojačanim djelovanjem unutar našeg Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra u Visokom koji ćemo osnažiti još jednim stručnim timom. Pojačat ćemo i prisutnost na župama održavanjem franjevačkih pučkih misija. Provincijsko vijeće za pastoral izradit će program kojim ćemo nastojati poboljšati trenutnu situaciju što se tiče kandidata za duhovna zvanja.
HG: U jednom od svojih razgovora, nakon što ste izabrani za provincijala, izjavili ste da trebamo nadvladati strahove i graditi našu BiH u kojoj će živjeti sretni ljudi. Kako nadići rane koje su nastale u ratu, kako povratiti narušeno međunacionalno i međuljudsko povjerenje i graditi društvo mira i suživota?
Provincijal: Onaj tko želi da ovaj prostor, koji zajednički dijelimo, bude uistinu domovina svih njenih naroda i građana, mora voditi računa upravo o tome da živimo u složenoj državi gdje se ne mogu tražiti samo prava za svoj narod, ne vodeći računa o drugim narodima. Takav jednostran pristup – svjedoci smo tomu evo više od 30 godina – ne gradi sigurno okruženje za normalan život, nego dapače razgrađuje našu domovinu. Samo uvažavanjem svih naših religioznih i nacionalnih posebnosti i izgradnjom uvjeta za ravnopravnost svakog naroda i zajednice u ovoj zemlji, moguće je ići naprijed i učiniti ovu zemlju poželjnom za život. Sve drugo, secesionizam kao i unitarizam koji propagiraju pojedine političke elite nisu i ne mogu donijeti ništa dobro nijednom od naroda u Bosni i Hercegovini.
HG: Ove se godine obilježavaju važne obljetnice za franjevačku zajednicu, poput prvih živih jaslica u Grecciu. Kako će Provincija Bosna Srebrena obilježiti te povijesne događaje?
Provincijal: Ove godine slavimo dvije važne obljetnice. Prva je 800. obljetnica Greccia kada je sv. Franjo želio oživiti Božić živim jaslicama i tako potaknuti ljude svoga vremena da shvate kako to nije samo događaj iz prošlosti, nego uistinu stvarno utjelovljenje našeg Spasitelja Isusa Krista. Druga je 800. godišnjica od donošenja franjevačkog Pravila koje nama franjevcima kroz sva ova stoljeća daje putokaz kako živjeti svoju franjevačku karizmu u svakom vremenu i na svakom prostoru. Sljedeće 2024. godine je 800. obljetnica stigmi koje svjedoče kako je Franjo osjetio onu istu patnju koju je i Krist osjetio – čime je posvjedočeno da je njegov put zapravo Isus Krist kojem se toliko suobličio da je primio i njegove stigme. Ispred nas je i 2025. godina u kojoj ćemo se sjetiti Franjine Pjesme stvorova, a 2026. godina će biti posvećena Franjinu prelasku u vječnost, u zajedništvo s našim Gospodinom. Mi ćemo ove važne obljetnice iskoristiti da se snažnije napijemo s našeg franjevačkog izvora, a svijetu ćemo pokazati i posvjedočiti kako smo mi, bosanski franjevci, to što jesmo ne samo riječima nego i svojim praktičnim djelovanjem. Isto tako organizirat ćemo i izložbu vrijednih umjetničkih djela iz svih naših samostana i župa u kojima je prikazan lik našeg serafskog oca Franje.
HG: Može li poziv pape Franje na sveopće ljudsko bratstvo, a koje je na sličan način zagovarao i sveti Franjo, biti model za međuljudske odnose danas, kada svjedočimo stalnim prijetnjama globalnom miru, napuštenosti ljudi na periferijama društva i sve veće otuđenosti ljudi jednih od drugih?
Provincijal: Želim vjerovati i znam da smo svi djeca jednog istog Oca i kao takvi smo pozvani raditi puno više na tom planu. Zato je i važan ovaj papin poziv, za nas franjevce upravo u kontekstu oživljavanja onoga što je i bila i želja sv. Franje. Svijet u kojem živimo zaslužuje šansu i, da, dužni smo podržati ovaj papin poziv.
