POEZIJA

U selu su usnuli jablani, Što priču su pričali neku… Sad šutnja je… Ponoć tek silazi Na gaje i livadu meku. Iz bašča je miris se prosuo I negdje zašumjele jele: Oj, dođi nam, Ponoći bljeđana, O naša ti vječita sele! Mir opet. Na potoku spavaju Sve lagane,...

Tekst je preuzet sa Facebook stranice " Fra Zvonko Benković". Kako razumjeti osudu, a ne osuđivati kako biti strpljiv kad te pljuju i ponižavaju kako moliti kad se molitva vraća neuslišana kako pogledati u lice kad suza nema da ga umije kako izdržati do kraja, a put je tek na...

U pjesničkim i umjetničkim kuloarima jedan je od najviše cijenjenih svakako bio blagopokojni hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić. Piše: Ivan Vrljić Na današnji je dan četrdeseta godišnjica njegove smrti, a sjećanje na njega i danas budi sjetu i pjesnički zanos pogotovo kad...

Sergej Aleksandrovič Jesenjin je jedan od najboljih i ujedno najomiljenijih pjesnika Rusije. Zbog porijekla sa sela, on je sebe smatrao "pjesnikom sela" i u mnogim svojim djelima bavio se životom na selu. Rođen je u selu Konstantinovo u Rjazanjskoj...

Nad životom, kao paučina Visi nož ! Vezane ruke, mnogo buke.. Pričaš mi, ne čujem, Prolazi voz ! Pod kožom, Trnje bode ! Misli lipsaju ! Noge umorne, kud me vode ? Ratovi bjesne ! Uske ulice, Zbijene riječi, Duše tijesne ! Moja te kretnja zbunjuje.. Tvoj me pogled plaši ! Bježimo, trčimo, usput...

TEŽNJE Kao trn Pod kožom Trulež vremena Dušu bode Okovane misli Vrište Vape Bez slobode Ti i ja Kao kazaljke na satu Vječno stižemo Jedna drugu Pod kaputom čuvamo Uspomene na sreću Služeći Tugu I tako trajemo Nijemo Naočigled svijeta Zastali u pupoljku.. Neizraslog Cvijeta. Autor: Ajdin Alibabić

Stvari su onakve kakvim smo ih odabrali vidjeti. Upoznati ste s krilaticom da optimist uvijek vidi polupunu čašu, a pesimist polupraznu. Ja tu istu čašu, naprimjer, vidim punu. Tekst ispod djelo je književnice Brankice Damjanović: "Postoje pobede i pobednici uz koje...

Hoću da znam jednu stvar. Znaš kako je to ako gledam kristalni mjesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano tijelo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve što postoji, mirisi, svjetlost, metali poput barčica što plove ka ostrvima tvojim koja me...

Posljednjih nekoliko dana uživam dok sjedim i ispijam kavu u neposrednoj blizini trgovine...cirkuliše masa ljudi, kupuju dosta toga, uglavnom svježe voće, sokove, pivo... nedjeljom je prava umjetnost u Busovači pronaći somune i lepine ako samo malo zakasniš...došlo je dosta ljudi...

ČEŽNJA U daljini, U izmaglici, Vrišti glas. Prosute godine, Bačene u vjetar, Čekaju... Kome smo to poklanjali vrijeme? U čiju laž vjerovali, Strpljivo, krpeći ranu, Kroj po kroj, Bol po bol..? Utrnulim rukama, Tražili dodire.. A ostajali, vječito sami. Napušteni i prazni..kao... Mol. Autor: Ajdin Alibabić