Subota, 2 srpnja, 2022

NAROD AUGUSTINE GREBENAR U POTRESNOM PISMU MILANOVIĆU: Ukoliko imate snage nastavite, mi nećemo odustati… Hvala Vam!

Pročitajte i ovo

Hrvatski novinari i predstavnici braniteljskih udruga HVO-a Središnje Bosne poslali su otvoreno pismo Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike Hrvatske, u kojem mu zahvaljuju zbog njegovog razumijevanja položaja u kojem se Hrvati, posebice u središnjoj Bosni, nalaze već desetljećima.

Politiku predsjednika Milanovića, očito cijene i smatraju državničkom.

Prenosimo ga u cijelosti.

 Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, 

        Na inicijativu nas dvoje novinara s dugogodišnjim iskustvom rada u središnjoj Bosni,  uključujući i rat i poraće, Zvonimira Čilića iz Viteza i  Ane Popović iz  Kiseljaka,  kao i potpisnika  ovog pisma,   zapovjednika postrojbi HVO-a i branitelja, koje smo animirali u samo nekoliko telefonskih poziva, želimo Vam najprije reći veliko HVALA!!

U naše, te ime mnogih koji su naknadno izrazili želju potpisati ovo pismo!

Hvala Vam jer razumijete u kakvom položaju se nalaze Hrvati u BiH, posebice središnjoj Bosni, s čime se  borimo kao narod bez kojeg BiH ne bi bilo, narod koji je prvi stao u obranu ove zemlje prvo od JNA i srpskih, a potom i muslimanskih ekstremista.

Isti taj narod danas nosi hipoteku brojnih nepravednih haaških presuda i izostanka kažnjavanja zločina nad Hrvatima i etničkog čišćenja mnogih krajeva u središnjoj Bosni u kojima su živjeli Hrvati, od Vareša, Kaknja, Fojnice, Zenice Travnika, Bugojna…  sve do glavnog grada BiH, sjedišta bošnjačkog fašizma  koji je, potpomognut odlukama visokih predstavnika, rezultirao višegodišnjim gaženjem naših političkih prava!

Hvala jer ste progovorili o našim patnjama i potrebama, uz njihovo potpuno razmijevanje,  uz rečenicu koja sam koristila u svojim tekstovima: „Hrvati iz BiH nisu glasali za Zorana Milanovića, ali kao da jesu“! 

Hvala Vam jer ste nam pokazali da politika može biti častan posao, i kad se svodi na borbu Davida i Golijata, ali časnu i poštenu kakvu  na ovim prostorima  dugo  nismo dožvjeli,  po mome i mišljenju potpisnika ovog pisma, još od smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Pismo smo Vam napisali u vremenu koje je za Hrvate u središnjoj Bosni puno bolnih sjećanja, otvorenih rana koje vape za pravdom.

U lipnju i srpnju, u sjećanje na ratnu ’93.,  prisjetit ćemo progona  Hrvata iz Travnika i Bugojna, ubojstva osmero djece na košarkaškom igralištu u Vitezu,  Bitke za Pješčaru i odnosa snaga HVO i Armije R BiH koji je bio 1:10,  ne samo u ovoj ključnoj bitci za Lašvansku dolinu već i cjelokupnom ratu u središnjoj Bosni.

Sjetit ćemo se i u ubojstva pripadnika humanitarnog konvoja na Busovačkoj planini, progona i etničkog čišćenja Kaknja i Fojnice, zaštićene sanitetske zone potpisom zapovjednika UNPROFOR-a Philippa Morillona.

U mislima i molitvama bit ćemo uz Sarafinu Lauš i Anicu Jurić, majke iz Travnika i Kaknja kojima je Armija R BiH ubila po trojicu sinova i muževe, koje su nakon svega gledale kako im unuci odlaze jer za njih nema posla ni perspektive u BiH.

Sjetit ćemo se i etnički očišćenih sela u Kiseljaku i Kreševu, monstruoznog plana etničkog čišćenja Bugojna, nasilnih odvođenja logoraša  i višegodišnje potrage za tijelima koja još nije završena.

U mislima ćemo moliti za oprost Dragu Galića, oca nestalog Zorana Galića jer nismo pronašli načina ispuniti njemu i brojnim drugim roditeljima jedinu životnu želju, da prije smrti pokopaju sinove.

Dok su njihove kosti iskapali na Rostovu ljeta 2020. godine, odgovorne za ovu i druge tragedije hrvatskog naroda, imenovalo se na najviše dužnosti u BiH.

Puno je ovakvih primjera kojima se hrvatski narod u BiH sustavno i godinama ponižava, ali Vi ste toga svjesni i mi Vam evo uz  neizmjernu zahvalnost za sve dosad rečeno i učinjeno dajemo  podršku da ukoliko imate snage nastavite, jer mi nećemo niti imamo pravo odustati od BiH koje je i naša Domovina jer natopljena je krvlju mnogih naših žrtava, jer je volimo i želimo vidjeti kao zajednicu jednakopravnih naroda i građana i buduću članicu Europske unije.

S izrazima osobitog poštovanja, 

  • Umirovljeni brigadni general Mario Bradara, zapovjednik Brigade HVO-a „Josip ban Jelačić“, Kiseljak
  • Umirovljeni brigadir Duško Grubešić, zapovjednik Brigade HVO-a „Nikola Šubić Zrinski“, Busovača
  • Umirovljeni brigadir Vinko Lučić, MO BiH
  • Umirovljeni pukovnik Josip Slišković, zapovjednik Bojne Brigade HVO-a „Stjepan Tomašević“, Novi Travnik
  • Ilija Milić, HRVI, Ujedinjeni branitelji HR HB
  • Predstavnici Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata HVO-a HB Bugojno

REDAKCIJSKI OSVRT: Ovakavo pismo do sada nije primio niti jedan hrvatski državnik. Smatramo ga bolno antologijskim, pismom koje je više krik nego pismo,  pismom zaboravljenog naroda upućenog prvom  državniku susjedne zemlje, koji je jedan od rijetkih, nažalost, u Hrvatskoj, koji uopće razumije što su Lašvanska i Lepenička dolina te travnički kraj, doživjeli u ratu 90-ih.

Ako vas pitaju koji je ovo narod koji piše Milanoviću, samo im recite, to su Preostali. Potomci onih hrvatskih plemena koji su  preživjeli prve hrvatske Termopilske bitke.  U kojima je omjer bio 10 na 1. I opet su preživjeli.Srbi nas stalno pitaju  u našim forumskim raspravama “Hrvati gdje su vaši  Spartanci”? Evo ih , braćo Srbi, evo ih Središnjoj Bosni. A i  vi znate da oni to jesu. I vi ste tamo bili i niste mogli vjerovati što ste svojim očima vidjeli.

Ako vas dakle pitaju tko su ti Hrvati koji su pisali danas Milanoviću samo im recite, to su ljudi koje je Haag zaboravio, koje je Haag po zadataku ignorirao, kao i svaki zločin koji je činila sveta vojska stranih džihad ratnika. Onih  koje je  tu dovela ista ona “sveta kruna s  istoka” koja je financirala i danas financira Agiusa i njegov Haag. Haag koji je presudio da ne postoji zločin ako ga je počinio džihad nad Hrvatom. Niti jedne takve presude u Haagu nema. Doslovce niti jedne. Isti je to Haag kojem su naši lideri isporučili sve što su mogli.U svojoj slijepoj i suludoj vjeri pokvarenom Zapadu.

Augustina i Velimig Grebenar, ubijeni su s još šestero svojih prijatelja na vrtuljku u Vitezu granatom Armije SDA pojačanom mudžahedinima,  u vrijeme proglašenog primirja između  dviju vojski. Korumpirani selektivni Haag nikada nije otvorio ovaj slučaj. Augustina Grebenar u Haagu je čak upisana u dokazni materijal kao Bošnjakinja koju je ubila HVO granata. Samo ovaj podatak, kao i činjenica da Haag nije presudio nikakav zločin u selu Grabovica, u kojem je ABIH počinila genocid, bili su dovoljni za reviziju odnosa prema tom odvratnom sudištu koje je ignoriralo obredna džihadistička ubojstva hrvatske djece u Središnjoj Bosni i Hercegovini. Nikada se ta revizija nije pokrenula. A od tog i takvog suda, kojem niti takva ubojstva nisu predmet istrage, očekivati bilo kakvu buduću pravdu iluzorno je.

Ako vas budu dakle pitali tko je ovo pisao Milanoviću, kažite im , to piše narod Augustine Grebenar. Narod malene viteške djevojčice, najmlađe od njih osam,  ubijene skupa sa svojim bratom Velimirom i još šestoro malene viteške djece, a  koja je u dokazni materijal sudske perverzije zvane Haaški Tribunal, unešena kao “Bošnjakinja koju je ubio HVO”.

Recite im da je pismo napisao narod nepokoren i ponosan. Najvažniji dio hrvatskog naroda. Termopilci naroda hrvatskog.

Izvor: Poskok.info

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Najčitanije zadnjih 7 dana

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Posljednje objavljeno

Odselili se iz BiH na Maltu: “Ovdje je za djecu sve besplatno, uz jedan uvjet”

‘‘Da je situacija u BiH malo drugačija i bolja, nikada ne bismo ni otišli – ali tako je kako...
- Marketing -
- Marketing -
- Marketing -

Podcast UZOR

Pročitajte i ovo