Zvuk orgulja odveo nas je do Kraljeve Sutjeske, gdje se u crkvi sv. Ivana Krstitelja pri Franjevačkom samostanu nalaze najstarije, pozitiv, ili male orgulje u BiH. Najstarije velike orgulje nalaze se u Franjevačkom samostanu u Tolisi.
U Kraljevoj Sutjesci, upravo za najstarijim orguljama čekao nas je profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu Bartolomej Stanković, prenosi N1.
“Odsvirao sam Vam ričerkar Franje Bosanca, za njega se smatra da je najstariji kompozitor sa područja BiH. Kao franjevac Bosne Srebrene radio u tadašnjoj Mletačkoj republici. Smatra se jednim od utemeljitelja instrumentalne muzike. Rođen je 200 godina prije Baha, napisao je preko 150 ričerkara, a ja sam odsvirao jednu transkripciju za orgulje”, priča nam ovaj profesor.
Orgulje su u Kraljevu Sutjesku stigle prije 156 godina. Napravljene su u orguljarskoj radionici Šandor u Budimpešti. Danima su putovale do Kraljeve Sutjeske, a na tom putu su pojedina svirala oštećena, što se i danas vidi. Najstarije sačuvane velike orgulje nalaze se u Tolisi.
“Imamo informaciju da je početkom 19 vijeka, fojnički samostan nabavio orgulje koje su u tadašnje vrijeme zasmetale islamskim službenicima, tada je nastao veliki problem, da kaurska muzika, kako je zapisano, smeta u obavljanju religijskih potreba u islamu. I onda su fratri plaćali veliki porez da bi mogli svirati na orguljama”, kazao je Stanković.
Orgulje imaju jedan manual, i tek nekoliko registara kojima se bira ton, za razliku od velikih orgulja koje se nalaze na koru. One su iz zagrebačke tvornice Heferer stigle ovdje početkom 20 vijeka, tridesetak godina nakon prvih. I one, kao i male pozitiv orgulje, imaju mehaničko upumpavanje vazduha u cijevi, ali i dograđeni električni sistem koji omogućava sviranje bez pomoćnika.
Bartolomej pojašnjava da je orgulje ranije bilo moguće svirati isključivo paralelno sa mehaničkim upumpavanjem vazduha. U slučaju malih orgulja, to se radilo ručno.
“One su restaurirane, a kutiju za električno upumpavanje zraka nabavio je fra Marijan Petričević. Ona je omogućila da možemo svirati bez pomagača”, pojasnio je naš sagovornik pokazujući na kutiju koja se nalazi tik do orgulja.
U BiH nema školovanih orguljaša
Orgulje se u BiH skoro uvijek nalaze u katoličkim crkvama i katedralama, a koriste se uglavnom za potrebe mise. Broj orguljaša može se izbrojati na prste. A onih koji su profesionalni orguljaši praktično nema. Ipak, nade ima, jedna od njih je Dario Vučić, još jedan profesor i pijanista, samo na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. On je u vrijeme snimanja naše priče, sa dvojicom kolega komponovao za orgulje u crkvi Presvetog trojstva na Dolac Malti.
“To je krenulo kada sam bio dječak, u toku rata, kada je jedan, sada moj kolega Mario Andrić otišao na studije u Beč. Ja sam tada pjevao u Zboru mladih u Katedrali, svirali smo laganu muziku, sintisajzere, trube. Kada je Mario otišao u Beč, postavilo se pitanje ko će svirati u periodima kada se u crkvi sviraju samo orgulje. Ja sam bio najškolovaniji, tada sam bio šesti muzičke, osmi osnovne”, priča kroz osmjeh Dario.
Pojasnio nam je i razliku između orguljara i orguljaša, orguljar kaže popravlja i pravi, a orguljaš svira. Dodaje i da orguljara u BiH nema, te da je za potrebu popravki ili montaže orgulja potrebno zvati brojeve u Hrvatskoj ili Sloveniji.
“Koliko znam, nema ni orguljaša u BiH koji su školovani, nas pet, šest, svira orgulje, manje koncerte poslije misa, sviramo orgulje za veće blagdane, ali profesionalnih orguljaša koji prave veće koncerte i koji se brave orguljskom pedagogijom nema”, rekao je sagovornik N1.
Vučić pojašnjava da je Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu u jednom periodu omogućila studentima da kao predmet izučavaju i orgulje.
“Svi smo mislili da će to biti studenti koji sviraju pri crkvi, ili žele svirati u crkvi, međutim prijavili su se i studenti drugih religija, oni koji uopšte ne vjeruju, ali i studenti koji nemaju predznanje klavira”, priča Vučić.
On dodaje da je prva generacija bila sjajna, te da su učenici organizovali koncert, vjerovatno prvi na gradskom groblju Bare. Pored akademije, Bare su jedno od rijetkih mjesta van crkava i katedrala koje ima orgulje.
Kosovski fratri su naručili orgulje, samo da budu veće od onih u Livoniji
Nove orgulje u samostanu Livan na Gorici udahnule su novi zrak orguljskoj industriji Bosne i Hercegovine. U sklopu obnove crkve kupljene su nove orgulje, najveće u BiH. Impresivan, sa tri priručnika i 41 registrom.
„Kada smo vidjeli kako se sve to lijepo uklapa, a likovni kritičari koji nas prate davali su nam prijedloge i sugestije, predlagali su da nabavimo orgulje za crkveni hor. Nismo znali da su najveći, trudili smo se da to bude estetski, ali kada smo čuli da su najveći, ne mogu reći da nismo bili sretni“, kaže fra Marko Ešegović, gvardijan Franjevaca. manastir na Gorici u Livnu.
Danas su orgulje najveće u Bosni i Hercegovini, ali ne i na Balkanu, iako su nekada bile.
„Sada više nisu, jer je Eparhija prištinska radila sa istim orguljašom, a kada su čuli, mislim da je tačno, otišli su u Škrabl i rekli da naši imaju 41 registar, rekli su da ćemo malo. još malo“, fra Marko Ešegović.
Iako su orgulje impresivne, u Livnu nema niti jednog profesionalnog orguljaša. Čast da ih odsvira pripala je Iliriji Trboglav Popović, profesorici muzike koja dobro poznaje klavir.
„Kao što se za automobil kaže da ima svu opremu, tako se može reći i za ovaj organ“, rekla je Ilirija Trboglav Popović.
Za Iliriju, koji je ranije svirao na električnim, malim orguljama u manjim crkvama, iskustvo sviranja na takvom instrumentu je nezamjenjivo.
“Zvuk je prebogat, tih 41 registar daje takve mogućnosti kombinacije da je to nešto veličanstveno”, kaže nam Ilirija.
Više od 200 godina zvuk orgulja se čuje u Bosni i Hercegovini. Iako se smatraju kraljicom instrumenata, orgulje nikada nisu zaživjele u muzičkom životu zemlje.
