Jučer, na svetkovinu sv. Josipa u 11,00 sati centralnim misnim slavljem koje je predslavio vlč. dr. sc. Ljubo Zadrić proslavljen je patron župe sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu.
Vlč. Zadrić je nadahnutu propovijed započeo razmišljanjem o pojmu alibi – izgovor, kako bi približio figuru sv. Josipa, sveca kojega slavimo. Bitno je da ja nisam bio prisutan u toj situaciji, uvijek nađem izgovor kako bih sa sebe skinuo određeni teret. Najčešće ga imamo u slučajevima kada se pojedinca tereti za neko nedjelo, međutim kada dokaže da nije bio tu trenutku počinjenja nedjela, nestaje svaka njegova odgovornost. U vjerničkom smislu često nam je važno da smo odsutni u sadašnjem vremenu, zatrpavamo se u prošlosti ili prejudiciramo budućnost. Kada prenesemo ovo razmišljanje o alibiju na sveca kojega danas slavimo možemo reći da Novi zavjet ne spominje osobito riječ sv. Josipa, ali itekako spominju njegova djela kroz koja je bio prisutan u životu svete obitelji i u životu Isusa Krista. U teškim, kriznim situacijama Josip nije tražio izgovor, nije tražio alibije, nego je donosio odluke koje su usmjeravale njegov život i život svete obitelji. Dakle, nije bio odsutan, nego je bio u svemu prisutan. Već nam tu za naš ljudski i vjernički život proistječu dvije bitne poruke. Ukoliko želimo izbjeći neku situaciju, riješiti se nekog tereta, onda tražimo krivca. I to je potvrda da mislimo samo na sebe, prst upiremo na drugoga. Sv. Josip nije tražio krivce, nego je tražio načina kako da riješi određene životne situacije. To je osnovna poruka koju nam današnji svetac i današnja svetkovina progovara. Nemoj trošiti vrijeme da neprestano tražiš tko je kriv za određene situacije u tvom životu, nego traži načine kako ćeš te stvari riješiti.
Iz ponašanja sv. Josipa, opisanog u današnjem evanđelju, kada je Isus ostao u Jeruzalemskom hramu, nije se vratio nazad s svojom obitelji, prilikom hodočašća, možemo izvući dvije jednostavne, a potrebne preporuke za vjernički život. Prva je početak sadrži sve, koju je vlč. objasnio bilo kojim sjemenom, bilo koje biljke koja je tako malena, ali sadrži sve u što će se kasnije razviti, u lijepo stablo koje će davati plodove. Na sličan način i u povijesti svete obitelji vrijedi ova preporuka, početak je sve, što smo čuli u drugom čitanju kada se govori o praocu naše vjere Abrahamu i obećanjima koja su od Boga, preko njega, dana ljudima. Taj početak, obećanje, sada se ostvaruje u Isusovom životu koji je prisutan i to je preporuka i za naš ljudski i vjernički život. Druga bitna preporuka iz današnjeg evanđelja, u svojoj kućici najbliže Bogu, a proizlazi iz okvira današnjeg evanđelja koje kaže kako su Isus i obitelj izašli iz Jeruzalema i nakon obavljenog hodošašća, ponovno se vraćaju u svoju obiteljsku kuću. I upravo tu u svojoj svakodnevnici si najbliži onima s kojima živiš, tu si najbliže Bogu. Hodošašće, koje prakticiramo, oblikuje vjeru, ali samo hodošaće često postane alibi, ne ostvarujem u svakodnevnici ono što sam molio u nekom velikom svetištu. Zato je dobro držati se preporuke da svoju vjeru živiš u svakodnevnici, u jednostavnosti. Tvoje svetište gdje si najbliži čovjeku i Bogu jeste obiteljska kuća, naglasio je vlč Zadrić.
Propovijed je završio onako kako je i počeo s pojmom alibija, povezanog s našim današnjim načinom života, novih oblika ponašanja. Alibi znači biti negdje drugdje, biti odsutan. Današnji način života, tehnologija, nude nam mogućnost da ne budemo prisutni u svome svakodnevnom životu, nego da budemo odsutni, da budemo u nekom virtualnom izvan realnom svijetu. Zato primjer sv. Josipa, koji nije puno govorio, ali je puno činio svojim djelima, osobito kroz prisutnost u svojoj svakodnevnici i svojoj obitelji, to neka bude ohrabrenje i poruka da ne koristimo izgovore i alibije za one situacije gdje trebamo biti prisutni. Dakle budimo prisutni, formirajmo, odgajajmo, žrtvujmo se za ljude koji su nam blizu.
Hvala čitatelju na fotografijama!
