Za vrijeme obilježavanja Dana molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije,u novoj crkvi u izgradnji u Drvaru 27. srpnja mnogima je pozornost privukao ručno tkani crveni tepih koji je bio položen na podu crkve, ispred improvizirana oltara.
Riječ je o ćilimu koga su ručno istkali i darovali staroj župnoj crkvi u Drvaru katolici vjernici iz naselja Potoci nedaleko od Drvara. Star je skoro 90 godina što se može iščitati s natpisa na njemu: „Isusu Kralju Otkupitelju 1933.-34. Ispod je još napisano: „Usp.(omena) Potoka.“
Ćilim na sebi ima kombinaciju bosanskih šara i veza tipična za narodnu nošnju grahovskih Hrvata, a stanovnici Potoka istkali su ga u povodu Velikog jubileja 1900. smrti i uskrsnuća Isusa Krista (1933.), a to je ujedno bila i godina posvete župne crkve u Drvaru.
.jpg)
Potoci danas pripadaju slabo naseljenoj općini Istočni Drvar u entitetu Republika Srpska, nastalom Daytonskim sporazumom, i u njima nema katoličkog življa, ali do Drugog svjetskog rata tamo je živjelo 70-ak katolika. Riječ je uglavnom o Hrvatima iz grahovskoga kraja koji su se zbog posla u šumi i na željeznici doselili u Drvar i okolicu.
U Potocima je do početka Drugog svjetskog rata djelovala i podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak pod imenom Srnetica-Potoci. Zanimljivo, iz Potoka je rodom hrvatska akademkinja Anica Nazor, rođ. Špiranović, (1935.) koja živi u Zagrebu.
Podsjetimo, izbijanjem tzv. ustanka 27. srpnja 1941. četnici su u Potocima ubili 20-ak Hrvata, a preživjeli su se raspršili diljem svijeta. Crkva u Drvaru, uz neznatna oštećenja, preživjela je Drugi svjetski rat, ali je srušena 1949. naredbom tadašnjih komunističkih vlasti. Sav crkveni inventar je ili opljačkan ili uništen.
Ćilim je očito završio u nečijim rukama kao ratni plijen, pa je prelazeći iz ruke u ruku, „doživio“ skoro 90 godina. Kada je nedavno došao do jedne Drvarčanke pravoslavne vjeroispovijesti koja se bavi prikupljanjem starina, ona je, vidjevši da je riječ o katoličkoj „svetinji“, učinila lijep i pohvalan čin te ga je darovala župi Drvar.
.jpg)
Ovaj ćilim podsjeća da Katolička Crkva i njezini vjernici nisu u Drvaru od 1995., kako je politika pokušala nametnuti, nego, uz sve druge pokazatelje – od materijalnih arheoloških ostataka do mučenika za vjeru – mnogo dulje.
Ćilim su vjernici darovali za prvu župnu crkvu u Drvaru, s njom je živio, ali ju je i nadživio te tako postao veza stare i nove crkve u ovome gradu, koja je u izgradnji i u kojoj će jednog dana biti trajno pohranjen.
