Pobjeda Vatrenih je 100% zaslužena! Hrvatska je bila borbena i željna uspjeha
Teškom mukom izborena, ali zato višestruko slađa. Pobjeda Hrvatske u Bratislavi može imati odlučujuće posljedice za kvalifikacijski put prema Kataru. Ovo je po nama bila posljednja utakmica gdje se može učiniti razlika prema suparnicima, pobjedom nad jednim od suparnika za vrh.
Slovaci dosad nisu izgubili utakmicu, te sada treba vidjeti kako će reagirati u nastavku kvalifikacija s pritiskom jer zaostaju za dvije reprezentacije 4 boda. Za Hrvatsku je, pak, ovaj trobod važan i natjecateljski, ali prije svega i psihološki. Stvorio se veliki pritisak jer Vatreni već duže vremena ne igraju uvjerljivo, ne mogu dobiti natjecateljsku utakmicu na strani, a kod nas u takvim erama sve postaje komplicirano. Ova pobjeda može doprinijeti da se momčad deblokira te s manje grča i imperativa tečnije odigra u idućim utakmicama….
U Bratislavi, to treba naglasiti, Dalićeva momčad imala je nekoliko hendikepa. To se prije svega odnosi na travnjak, koji je uistinu ispod razine te bitno otežava posao momčadi koja napada i gaji tehnički nogomet. Unatoč tomu, Hrvatska je prvih pola sata bila dominantna. Ušli su Vatreni s dobrom energijom, uz više novih igrača i drugačiji raspored (4231), ali je za uzlet izostala, iznova, konkretnost u završnici. No, Hrvatska je imala prilike, Oršić je pogodio prečku, a potom i sjajno dubinskom loptom uposlio Čolaka za šut unutar kaznenog prostora. Primio je nes(p)retno tu loptu i dovoljno je izgubio u tajmingu da ga Škrinjar osujeti…
Nakon toga se digla Slovačka, pojačala ritam, ali nije bila nešto opasna. No, domaća je momčad time razbila tečnost u igri naših i udaljila nas od gola. U većoj fazi prvog dijela izostala je poveznica sredine i napada, prioritetno zbog indisponiranog Vlašića. Očito nije u formi, fali mu ritma, bez kojeg on ne stvara razliku u najprometnijem dijelu terena… Uz to Vatreni više nisu pritiskali visoko i spustili smo linije prema Ivušiću, olakšali Slovacima da dođu pred naš kazneni prostor. Vratar Hrvatske, debitant, već je u prvom dijelu obranio zicer domaćih. Bio je to tek početak velike večeri za tog Riječanina…
U nastavku su naši opet imali nešto više od igre, kontrolu lopte, ali uz dosta (opet) centaršuta, koji su bili lak plijen za stamene Škrinjara i Šatku, nije bilo kvalitetne završnice. Dalić je brzo, za svoje navike, ubacio tri igrača želeći dobiti na svježini akcije. No, Perišić je desno bio jalov, pitanje je zašto ga je Dalić ostavio tamo nakon što je Kramarić zamijenio Oršića i ostao na lijevoj strani. Niti Pašalić nije promijenio dinamiku našeg ofenzivnog dijela pa kada se činilo da će opet biti nula, dogodio se fantastičan pogodak Marcela Brozovića. Taman kad smo ga uvrstili za igrača utakmice, dogodio se forsing domaćih i dvije bravurozne obrane Ivušića, koji je spasio veliku pobjedu.
Vatreni su je 100% zaslužili jer su bili borbeni i željni uspjeha, svjesni da ne igraju baš najsjajnije, ali da su na putu boljitka igre možda baš ta tri boda ključan vjetar u leđa.
