„Travnički vjesnik“ je pisao o brojnim i nekažnjenim zločinima nad povratnicima u Travnik u mjesecu veljači.
Žalosno, ali slična situacija je i za mjesec ožujak kojeg također karakteriziraju nekažnjeni napadi na povratnike za željom sprječavanja povratka u Travnik.
Zločini iz ožujka, kao i brojni drugi, javnosti nisu nepoznati. Štoviše, Travničanin Vjenceslav Topalović je o istim pisao relevantnim adresama – međunarodnim organizacijama, organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, političkom rukovodstvu BiH i pravosudnim organima. Rezultat je izostao. Odgovorni nikada nisu za svoja zlodjela odgovarali.
Dana 13. ožujka 1996. godine oko 22.00 sata u travničkom naselju Kalibunar podmetnut je eksploziv pod automobil povratnika, inače mirnodopskog invalida. Istog dana u travničkom selu Paklarevo nepoznate osobe bacile su ručnu bombu na kuću povratnika.
Naredne godine, tj. 21. ožujka. 1997. u 00.35 sati, minirana je filijalna katolička crkva Kristova uskrsnuća u travničkoj župi Dolac, u naselju Donje Putićevo, u neposrednoj blizini nekadašnje crte razdvajanja između Armije BiH i HVO pri čemu je zvonik crkve srušen do temelja, a ostatak crkve teško oštećen. Dijelovi zvonika su od jačine eksplozije razbacani u krugu od nekoliko stotina metara. Inače, ova crkva je prethodno više puta devastirana, da bi ovim napadom bila skoro potpuno uništena.
Dana 23. ožujka 1997. godine Iz komatoznog stanja preminula je u bolnici Travnik Marija Medić starica od 92 godine. Ona je ranije, odnosno 28. veljače 1997. godine, u travničkom naselju Polje, u obiteljskoj kući brutalno pretučena i silovana.
Dana 21. ožujka 1998. godine šezdesetak povratnika iz sela Bukovica su prilikom posjete svojim obiteljskim zgarištima odakle su u ratu protjerani, doživjeli brojne neugodnosti i uvrede. Tada su Stipo Lucić (42 godine), Vlado Lovrinović (35 godina), Manda Lovrinović (60 godina), te Dragica Lovrinović (38 godina) i njena kćer od 14 godina pretučeni. Povratnici su pretučeni, iako je policija bila nazočna. Dakle, policija je umjesto da štiti povratnike, sprječava incidente i održava javni red i mir, bila u funkciji omogućavanja ataka na povratnike.
Liste počinjenih zločina u veljači i ožujku zorno svjedoče da zločini nisu počinjeni slučajno, već sustavno sa jasnim ciljem – otežavanje i sprječavanje povratka. Međutim, povratak nije zaustavljen. Nakon ovih napada je čak i intenziviran. Stoga, iako su zločinci ubijali, palili, pljačkali, rušili, silovali, premlaćivali, bacali eksplozivne naprave i radili druge užasne radnje, ipak nisu postigli svoj cilj. Međutim, to nije apsolutno nikakva satisfakcija niti žrtvama, a niti članovima njihovih obitelji. Odgovorne za zločine treba sankcionirati. Tužiteljstvo BiH i Sud BiH su najpozvanije adrese da na ovom pitanju, konačno, nakon skoro dva desetljeća, nešto konkretno urade.
