Vitez danas obilježava 23. tužno sjećanje na 64 nevine žrtve iz Križančeva sela, a za koje još uvijek nitko nije odgovarao…
Danas, 22. prosinca 2016. godine u Vitezu su mnogi mještani, građani, branitelji, predstavnici društvene, kulturne i političke vlasti ove srednjobosanske općine, ali i viših razina vlasti, na prigodan način obilježili tužno sjećanje nad 64 nevine žrtve Križančeva sela. Tog nesretnog 23. prosinca 1993. godine, specijalne postrojbe Armije BiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva, pod okriljem hladne i maglovite noći, probile su linije obrane Viteške HVO brigade te napravile pokolj u Križančevu selu. Tom prilikom poginula su i ubijena 34 vojnika HVO-a i hrvatska civila, a Križančevo selo je opljačkano i spaljeno. Ranjeno je i zarobljeno 30 vojnika, a njihova masakrirana tijela, nakon pritiska UNPROFOR-a, EU promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana, predana su obiteljima.
Žrtvama Križančeva sela počast je odalo i izaslanstvo HDZ-a BiH predvođeno dopredsjednikom HDZ-a BiH i predsjednikom FBiH Marinkom Čavarom i predsjednikom ŽO HDZ BiH ŽSB i ministrom zdravstva i socijalne politike u Vladi ŽSB Nikolom Grubešićem. Uz njih, u izaslanstvu je bila i Marina Pendeš, predsjednica ZŽ KKK HDZ-a BiH i ministrica obrane BiH, Katica Čerkez, ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i sporta ŽSB, Jozo Budeš, ministar pravosuđa i uprave ŽSB, Josip Kvasina, predsjedatelj Sabora ŽSB, Nikola Lovrinović, predsjedatelj Kluba zastupnika HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, te brojni drugi stranački dužnosnici iz Viteza i ŽSB. Svim žrtvama, počast je odao i Marinko Krešić, izaslanik ministra branitelja Republike Hrvatske.
U crkvi Sv. Leopolda u mjestu Dubravica slavljena je sveta misa zadušnica koju je predvodio župnik fra Velimir Bavrka. Nakon mise, održana je komemoracija u amfiteatru Osnovne škole u Dubravici na kojoj je o žrtvama zločina u Križančevu selu govorio pukovnik Mario Čerkez, zapovjednik Viteške HVO brigade, čiji su pripadnici bili i mnogi od poginulih i ubijenih u Križančevu selu, koji je na emotivan način osvrnuo se na nemile događaje i sve poginule:
„Sjećanje na sve žrtve nas trajno obvezuje, na čuvanje Križančeva sela i svih naših stratišta na općini Vitez kao opomene na to što se događa kada zakažu međunarodni mehanizmi, kada zakaže kolektivna svijest, kada nema volje za pravodobnim djelovanje, kada se ne ispuni zadaća očuvanja temeljnog ljudskog pravca, a to je pravo na život.“
