spot_img
spot_img
Petak, 12 travnja, 2024

Zašto su Hrvati jedini patrioti u BiH?

Srpska i bošnjačka politika godinama se hrane pokušajima ostvarenja dominacije te negiranjem države. Hrvati, koji su jedini bez entiteta, je grade

U nedavnome istupu pred Vijećem sigurnosti UN-a probošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić napao je odreda sve. Poput Indijanca u lošim vestern filmovima razbacivao se strelicama i gađao više meta. Od visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta, Zagreba i premijera Andreja Plenkovića, do predstavnika hrvatske i srpske politike u BiH, pa čak i američke administracije.

Pomalo nediplomatski, ali pragmatično po interese bošnjačke politike u BiH, stalni predstavnik ove zemlje pri UN-u Zlatko Lagumdžija u javnom je istupu praktično opovrgnuo Komšića kazavši kako su ti navodi njegov privatni stav. Zanimljivo je da je takvo što došlo iz usta Lagumdžije, koji je svojedobno, dok je bio predsjednik SDP-a BiH, zapravo bio tvorac fenomena Komšić, a što je u BiH postalo sinonimom za preglasavanje Hrvata, narušavanje daytonskog koncepta triju naroda i pokušaje pretvaranja ove svojevrsne konsocijacijske zemlje u unitarnu bošnjačku državicu.

Nije, međutim, Lagumdžija Komšića na izvjestan način ponizio, iako mu je sada formalno šef s obzirom na to da Predsjedništvo BiH imenuje i smjenjuje veleposlanike, zbog toga što misli kako je pogrešno nastaviti s pokušajima unitariziranja zemlje i izbornoga inženjeringa, nego zbog toga što je s Komšićem najmanje desetljeće u svađi. Komšić je najviše pridonio tome da on više nije predsjednik SDP-a, a Lagumdžiju je pak u New York poslao pravi bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirević.

Nakon istupa nasuprot Komšiću slijedili su orkestrirani napadi na Lagumdžiju od bošnjačke dijaspore u SAD-u, pojedinih nevladinih organizacija, bošnjačkih braniteljskih udruga sa zahtjevom da ga se smijeni. I u normalnim državama bi takvo što bilo realizirano. Zamislite da Ivan Šimonović kao stalni predstavnik pri UN-u, primjerice, proturječi predsjedniku Zoranu Milanoviću oko njegova istupa, primjerice ponovno, vezanog za BiH i zahtjev da se izmijeni izborni zakon i spriječi preglasavanje njegovih sunarodnjaka.

Zbog sadašnjeg bipolarnog odnosa Pantovčaka i Markova trga čak bi se u teoriji moglo zamisliti da neki nekarijerni diplomat stane uz Milanovića ili Plenkovića. Ali bi njegov mandat vrlo brzo bio okončan, a u Hrvatskoj bi njegov istup bio predmet osuda. U BiH je praksa da članovi Predsjedništva BiH, premijeri, ministri, veleposlanici, pa čak i niži činovnici iznose svoja stajališta počesto ih predstavljajući kao stajališta cijele zemlje. Na sličan se način nedavno postavio i veleposlanik BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ, koji je podržao nastavak studija u Srbiji studentica iz Sarajeva koje su veličale Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine.

Njega su na konzultacije u Sarajevo pozvali Komšić i Bećirević, no on se odbio odazvati jer ga je u Beograd poslala srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović. Najnovija “afera” u BiH vezana jer uz zamjenu prvog čovjeka Europskih mirovnih snaga. Umjesto Austrijanca, generala Helmuta Habermayera, koji ima jednogodišnji mandat, na mjesto zapovjednika trebao bi doći mađarski časnik Laszlo Sticz.

Tome se protive bošnjački političari tvrdeći da je srpski čelnik Milorad Dodik blizak s premijerom Mađarske Viktorom Orbánom. I ništa ne bi bilo problem u tom zahtjevu samo jedne od triju strana u zemlji da državni ministar obrane Zukan Helez protivljenje dolasku generala Sticza ne prikazuje kao zajednički stav države BiH. Što ni izbliza nije slučaj. O tome, naime, Helez, poznat po svadljivosti i nerijetkom sudjelovanju u kavanskim tučnjavama, nema potporu ni u ministarstvu kojemu je na čelu. Naime, to ministarstvo jedino u državi ima dvojicu zamjenika, Hrvata i Srbina. Srpski dužnosnik Aleksandar Goganović misli posve suprotno. Ali i ostali srpski kolege u Vijeću ministara.

Nitko, naime, ne vidi problem u dolasku Mađara na čelo EUFOR-a. Takvim odnosom prema državi i državnim institucijama gotovo svakodnevno BiH doživljava šamare svojoj kredibilnosti. A sve to je posljedica – iako se primijeti stanovit napredak u pojedinim državnim institucijama zbog nove koalicije na vlasti – pokušaja da se ostvari puna prevlast jedne strane – bošnjačke, a s druge strane negiranja institucija i bilo kakve mogućnosti pronalaska zajedničkoga stava od srpske strane.

Pomalo je apsurdno da su u zemlji koja je podijeljena između dva entiteta u kojima de facto vladaju dva naroda, Srbi i Bošnjaci, najveći patrioti BiH Hrvati koji nemaju vlastiti entitet. Nakon 17-godišnje blokade, pod vodstvom hrvatske predsjedateljice Vijeća ministara Borjane Krišto, Bosna i Hercegovina napokon je na putu prema EU, ali i izgradnji jedinstvene države.

Autor: Zoran Krešić/Večernji list

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti