Istina je da se oko sjedišta prizivnog suda BH nisu uspjeli dogovoriti vodeći dužnosnici pet stranaka, ali ni oko preostalih detalja vezanih uz izmjene Izbornoga zakona koji se odnosi na biranje članova Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), no nizom zakona napravljen je važan iskorak koji je za živote građana mnogo važniji nego što su to postale ove ispolitizirane teme. Svejedno, očekuje se da bi se čak i te dvije zakonske izmjene mogle usuglasiti do sredine sljedećeg tjedna, a najdalje do njegova kraja, kada bi se trebala održati sjednica Vijeća ministara BiH. U tome se dijelu taktizira na dinamiku postizanja dogovora jer za konačnu privolu potrebno je dobiti potporu svih članova, ponajprije iz probošnjačke “trojke”. Naime, na sjednici u Mostaru nije bio čelnik Naroda i pravde Elmedin Dino Konaković, koji je šef bosanskohercegovačke diplomacije. On je bio u posjetu Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se susreo s nizom važnih dužnosnika iz aktualne administracije koji snažno podupiru sadašnje napore vlasti za napretkom na euroatlantskom putu zemlje. Iako je sjednica Vijeća ministara BiH planirana za utorak, 3. listopada, nije isključeno da se održi do kraja sljedećeg tjedna upravo kako bi se dobila potpora Naroda i pravde, odnosno ministra Konakovića za nekoliko zakona.
Usuglašene suštinske razlike
Oko Zakona o Sudu BiH prijepor traje nekoliko mjeseci, no suštinski su razriješeni. Prije svega oko toga kakve nadležnosti treba imati prizivni sud kao drugostupanjska sudska institucija. One su nešto proširene u odnosu na sadašnji Sud BiH, ali svejedno slijede sadašnju pravosudnu hijerarhiju. Bilo da su u pitanju entitetski odnosno regionalni i županijski te općinski sudovi. S obzirom na to da je SNSD pristao na osnivanje “nove institucije” na razini države iako se ovaj sud formalno nalazi u strukturi Suda BiH, zbog čega je izložen napadima srpske oporba PDP-a i SDS-a, koji taj potez pripisuju izdaji nacionalnih interesa, onda bi mnogo manji ustupak bio da stranke “trojke” – SDP BiH, Narod i pravda te Naša stranka pristanu da sjedište ovoga suda bude u Banjoj Luci, a ne, primjerice, u Istočnome Sarajevu, na čemu trenutačno inzistiraju. A takvo što pravdaju i stajalištem međunarodnih savjetodavnih institucija koje to objašnjavaju jednostavnijim prijevozom optuženika ili pak dokumentacijom. No, u ovome slučaju mnogo je važnije postizanje dogovora i deblokiranje političkoga procesa na razini države te donošenje nekoliko zakona koji su od velike važnosti za trasiranje europskoga puta Bosne i Hercegovine. I Izborni zakon u dijelu koji se tiče načina biranja članova Središnjeg izbornog povjerenstva djelomično je neusuglašen tek u dijelu koji propisuje ulogu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Iako se bošnjačka strana trenutačno protivi tome da, uz Zastupnički dom i Dom naroda, bira članove Središnjeg izbornog povjerenstva, to je jedino logično jer oba ova doma čine Parlamentarnu skupštinu. Izmjenama ovoga zakona olakšalo bi se i rješavanje statusa sadašnjeg krajnjeg politiziranog sastava Središnjeg izbornog povjerenstva koje je izabrano mimo svih procedura, a što je potvrdilo i Sudsko vijeće koje je pomno birano od struktura SDA.
Uz to, treba reći kako je jednoj članici SIP-a – Ireni Hadžiabdić istekao mandat, dok su još dvojica – Suad Arnautović i Jovan Kalaba po sili zakona već trebali otići u mirovinu. Oni svoj neodlazak opravdavaju time da su izabrani na tu poziciju u Parlamentu, no u ovome slučaju riječ je o tijelu javne uprave te se na njih primjenjuju isti zakoni koji definiraju i pitanje odlaska u mirovinu. Treba, međutim, reći kako bi se izmjenama Izbornoga zakona koje se tiču SIP-a otvorila mogućnost mnogo transparentnijeg i jasnijeg izbora njegovih vodećih članova te bi se izbjegle mogućnosti kakve je iskoristio SDA da zajedno sa SDS-om i PDP-om te DF-om aktualni sastav doslovno pretvori u stranačku ekspozituru.
Do kraja listopada
Na početku listopada, međutim, nije realno dobiti suštinski važne izmjene Izbornoga zakona koje se tiču načina biranja izaslanika u državni Dom naroda odnosno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Cilj je, prije svega, u teorijskom smislu provesti sve presude Europskog suda za ljudska prava, ali i odluku Ustavnoga suda te ujediniti načela legitimnog predstavljanja, ali i zajamčiti mogućnost svima da se kandidiraju na najvažnije pozicije u državi. To zapravo znači otkloniti sve zapreke koje se tiču mogućnosti ostvarenja pasivnog biračkog prava, dok praktički presuda u predmetu “Kovačević”, koja se odnosi na ostvarenje aktivnog biračkoga prava, još uvijek nije službeno “pravomoćna” jer se očekuje da će se zatražiti njezina revizija. Presuda Ustavnoga suda BiH inzistira da se prestane s praksom preglasavanja pojedinih naroda. Tijekom prošlogodišnjih razgovora političkih stranaka pronađena su rješenja za provedbu svih presuda. Politički lideri složili su se i oko Zakona o sprječavanju sukoba interesa u institucijama BiH te o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti.
Večernji.ba / AutorZoran Krešić
