Već 1576 dana Federacija BiH čeka novu Vladu. Slijedi li rasplet ili pak novi zaplet?

Nije Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se mnogo toga može predvidjeti. Još manje su šanse prognozirati epilog određenih političkih procesa. Za neke, koji su se događali i prije i poslije izbora, ipak se može kazati – očekivano.

Za one koji ne prate političko stanje u BiH, evo kratkog opisa trenutačnog stanja. Pobjednička hrvatska stranka (HDZ BiH) i srpska (SNSD) sa svojim nacionalnim koalicijskim partnerima dogovorile su formiranje vlasti sa skupinom bošnjačkih i tzv. građanskih stranaka iz Sarajeva, čiju okosnicu čine SDP, Naša stranka te Narod i pravda. Unatoč razmiricama unutar ove sarajevske probošnjačke koalicije, imenovano je Vijeće ministara BiH, državna vlada s vrlo limitiranim ovlastima. Vodeća bošnjačka stranka SDA nekako je “progutala” poraz na državnoj razini, ali neće tek tako dopustiti uspostavu vlasti bez sebe u entitetu Federacija BiH jer jedina u bošnjačkom Klubu Doma naroda ima kvalificiranu većinu za kandidiranje dopredsjednika Federacije iz bošnjačkoga naroda. Kako bez njegova pristanka nema imenovanja nove entitetske Vlade, došlo se do nove pat-pozicije u provedbi rezultata izbora. Bez kooperativnosti SDA ne može se uspostaviti vlast u Federaciji, a HDZ i njegovi sarajevski partneri, čiji se naziv mijenja ovisno o broju stranaka koje sudjeluju u toj koaliciji (“trojka”, “šestorka”, “sedmorka”, “osmorka”), tvrde da ne žele SDA za partnera. K tomu, upitno je koji bošnjački blok kontrolira srpski Klub. Bude li to SDA, još će više ojačati svoju poziciju.

I možda baš ovakav razvoj situacije (ni)je bilo moguće predvidjeti, ali da će BiH u nekoj fazi provedbe izbornih rezultata zapasti u krizu ili blokadu, vrlo je očekivano. Oni koji prate procese u BiH, sjetit će se da uspostava vlasti u BiH nikada nije išla glatko. Na imenovanje Vijeća ministara BiH (državna vlada) čekalo se i 495 dana. Nakon izbora 2018. godine entitetska Vlada Federacije još nije ni uspostavljena (1576 dana), baš kao ni Vlada jedne od najvažnijih županija – Hercegovačko-neretvanske. Nekada su, pak, problem rješavali stranci. Hrvati se i danas sjećaju famoznog tumačenja matematike po kojem je pet trećina od 17. Zahvaljujući toj računici visokog predstavnika međunarodne zajednice, Hrvati su preglasani u Domu naroda i ostali su bez legitimnih predstavnika u vlasti od 2011. do 2015. Ako se takvim metodama izbaci većinski bošnjačka biračka volja, legalizirat će se neprincipijelne matematičke kombinacije koje će u budućnosti biti pogubne za Hrvate.

Visoki predstavnik, a sada je to Nijemac Christian Schmidt, i dalje ima velike ovlasti te može različitim odlukama deblokirati procese uspostave vlasti. Međutim, čini se da on nije spreman na to, pa javno poručuje sarajevskoj koaliciji okupljenoj oko SDP-a – “dogovorite se sa SDA”. Teško je očekivati da ga poslušaju jer, kako vrijeme odmiče, sve se teže dogovaraju i sami sa sobom. No, iznenađenja su u BiH moguća pa ni tu opciju ne treba unaprijed odbaciti.

Amerikanci i Europljani vrlo se jasno ponašaju u postizbornom razdoblju u BiH. Otvoreno pokazuju da očekuju uspostavu stabilne i funkcionalne vlasti koja će donijeti stabilnost. U situaciji kada se suočavaju s ratom u Ukrajini, EU i SAD-u najmanje treba nestabilna BiH. Zato će sve političke strane u BiH biti pod snažnim zapadnim pritiskom da riješe ovu pat-poziciju te, nakon državne, uspostave i stabilnu federalnu vlast.

Neka vrsta kohabitacije je, čini se, neizbježna. Hoće li ona biti samo simbolička ili stvarna, tek će se vidjeti. U politologiji se kohabitacija koristi kao naziv za politički odnos dvaju nositelja izvršne vlasti koji pripadaju različitim političkim blokovima ili strankama. Ona podrazumijeva njihov nužan “institucionalni suživot” (coexistence institutionnelle) u kreiranju zajedničkih politika u kojima dijele ovlasti. Ustavna struktura BiH i raspodjela političke moći takva je da zapravo nakon svakih izbora biva uspostavljena neka vrsta kohabitacije. Na državnoj razini biraju se tri člana Predsjedništva BiH, dva doma državnog Parlamenta i Vijeće ministara. Izbor nekih od tih tijela izravno ovisi o odlukama entitetskih parlamenata, u kojima se većine nikada ne mogu poklapati. Jer u Narodnoj skupštini RS-a dominiraju srpske nacionalne stranke, a u Parlamentu FBiH bošnjačke i hrvatske.

I tako je kohabitacija ili institucionalni suživot realnost BiH već desetljećima. Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji možda je takva situacija neobična i generira probleme. U BiH je taj institucionalni suživot neminovnost. Sve je izvjesnije da će tako biti i tijekom ovog mandata. Latinska riječ “cohabitatio” znači zajedničko stanovanje. Dakle, još samo da, uz institucionalni, zaživi istinski suživot među njezinim narodima, a ponajprije političarima koji se ne vole, ali stanuju u istom domu. Kuća im čak nije ni tijesna, ali problem je što je često “čeljad bijesna”.