Razmjere zločina nad hrvatskim civilima i vojnicima, svemu živom što se uoči krvavog Badnjaka 1993. godine zeteklo u ovom mjestu, najbolje znaju oni koji su ih vidjeli, a koji se od prizora kojeg su zatekli nakon razmjene tijela vjerojatno nisu i nikad neće oporaviti. Pored liječnika i patologa, unakažena tijela žrtava, vidjeli su ih i predstavnici UNPROFOR-a.
No, nisu ih čini se previše dotakaknula, izjavila je Ana Popović, novinarka i ratna izvjestiteljica iz opkoljene Središnje Bosne, za Dnevnik.ba.
Ana Popović, novinarka i ratna izvjestiteljica iz opkoljene Središnje Bosne, za Dnevnik.ba je izjavila kako su razmjeri zločina nad Hrvatima u Križančevom selu bili poznati i predstavnici međunarodnih organizacija no to ih međutim nije dotaknulo jer se nije uklapalo u njihove percepciju žrtve i zločinca.
“Razmjere zločina nad hrvatskim civilima i vojnicima, svemu živom što se uoči krvavog Badnjaka 1993. godine zeteklo u ovom mjestu, najbolje znaju oni koji su ih vidjeli, a koji se od prizora kojeg su zatekli nakon razmjene tijela vjerojatno nisu i nikad neće oporaviti. Pored liječnika i patologa, unakažena tijela žrtava, vidjeli su ih i predstavnici UNPROFOR-a. No, nisu ih čini se previše dotakla”, kazala je Popović.
Prema njenim riječima, ako i jesu, nisu se uklapala niti će se ikad uklopiti u njihovu percepciju žrtve i zločinca, u kojoj pripadnici naroda koji po kriterijima međunarodne zajednice ne pripadaju žrtvi, ne mogu biti tako krutno masakrirani, s toliko mržnje ubijani.I zato vjerojatno šute sve ove godine, a šuti i pravosuđe.
“Jedan glas u četvrt stoljeća, jedna akcija uhićenja, ma kakva bila i koliko dobro pripremljena optužnica, jednostavno je premalo. Žrtve Križančeva Sela i dalje vape za pravdom, a još više istinom koja će kad tad morati izaći na vidjelo. A istina je da su i Hrvati, naročito u Središnjoj Bosni, teško stradali u proteklom ratu, okrutno su ubijani, protjerivani sa svojih ognjišta, zatvarani u logore, mnogi se i danas vode kao nestali”, kazala je Popović.
Smatra i kako Hrvati u BiH nažalost sve ove godine nisu dobili priliku ispričati široj javnost svoju istinu o ratu, o svojim žrtvama i užasnim zločinima koji su nad njima počinjeni.
“Tek poneko sporadično uhićenje, 25 godina poslije ne može zadovoljiti pravdu ni istinu, a još manje voditi nas putem izgradnje mira i povjerenja. Odnos prema hrvatskim žrtvama Križančeva Sela kao i brojnih drugih hrvatskih stratišta u Središnjoj Bosni pokazuje nam da smo s tog puta odavno skrenuli, a tek poneki bljesak u tami teško će nas vratiti, sve dok ne osvijetlimo i na vidjelo iznesemo sve što se događalo, osudimo zločine, a žrtve tretiramo jednako i s poštovanjem, bez obzira kojem narodu pripadaju”, kazala je Popović.
Podsjetimo, u Križančevom selu nadomak Viteza sutra će biti obilježena 25. obljetnca zločina nad zarobljenim hrvatskim braniteljima i civilima u tom selu koji su ubijeni u napadu snaga tzv. Armije BiH 22. prosinca 1993. godine u akciji nazvanoj “Krvavi Badnjak”. Križančevo selo nije procesuirano pred Haaškim tribunalom. SIPA je nedavno po naredbi Tužiteljstva BiH uhitila osmoricu bivših pripadnika tzv. Armije RBiH zbog sumnje da su naredili, organiziraili i počinili zločin nad Hrvatima u tom mjestu.
