Dok mnoge razvijene europske zemlje koriste prihod od naknada za priređivanje igara na sreću za razvoj društva, u Republici Srpskoj postoji prijetnja zatvaranjem legalnih kladionica koje organiziraju igre na sreću. Time zakonodavac gura legalnu industriju priređivanja igara na sreću u sivu zonu, što nanosi štetu maloljetnicima, proračunu Banja Luke i Republike Srpske te tisućama zaposlenih kod legalnih priređivača igara na sreću. Osim toga, postoji rizik od milijunskih gubitaka u proračunu zbog odšteta u slučaju tužbi priređivača, prenosi Indikator.ba.
Bez značajnog dijela prihoda u proračunu, brojni gradovi i republička kasa mogli bi biti ugroženi. U slučaju tužbi investitora, Grad bi bio dužan platiti oko 500 milijuna maraka odštete pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova. Samo su planirani prihodi Grada Banja Luke od igara na sreću iznosili oko 4,5 milijuna maraka, a ukupni prihod od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara te poreza na dobitak u Republici Srpskoj u 2023. godini iznosio je 124.171.150 KM, što je 32% više u odnosu na 2022. godinu.
Dakle, država je samo od naknada zaradila koliko svi priređivači zajedno. Istovremeno, uplate pojedinih privatnih tvrtki nitko ne objavljuje.
To je dokaz da su priređivači bili u pravu kada su 2019. godine, prilikom donošenja novog Zakona o igrama na sreću, upozoravali da povlaštene privatne tvrtke neće moći doprinijeti proračunu kao svi ostali priređivači igara na sreću…
Primjer Norveške
Jedan od pozitivnih primjera odnosa prema legalnim priređivačima igara na sreću dolazi iz jedne od najrazvijenijih europskih zemalja. Naime, u Norveškoj država ne otežava poslovanje legalnim priređivačima, već mudro koristi prihod koji im ta industrija donosi. Prihodima od igara na sreću upravlja Ministarstvo kulture, a ukupan godišnji prihod priređivača raspoređuje se u različite društvene oblasti već desetljećima. Tako su 2014. godine imali ukupan prihod od naknada za priređivanje igara na sreću od čak 4,2 milijarde norveških kruna, koje su dodijelili kulturi (18%), sportu (64%) i drugim humanitarnim svrhama (18%).
Umjesto da slijede primjere najrazvijenijih europskih ekonomija, banjalučke i republičke vlasti nastavljaju prijetiti uvođenjem minimalne udaljenosti od 500 metara između obrazovnih ustanova i kladionica. Također najavljuju uvođenje taksi od 25.000 KM, te izmjene zakona kako bi visokim nametima zatvorili kladionice.
Populističke najave nadležnih neće riješiti problem maloljetničkog kockanja jer je maloljetnicima strogo zabranjen ulazak u kladionice i automat klubove legalnih priređivača igara na sreću. Ovi objekti predmet su stalnih kontrola Republičke uprave za igre na sreću iz koje su krajem veljače izvijestili da u kontrolama u 124 objekta nisu zatekli niti jednog maloljetnika u kladionicama legalnih priređivača igara na sreću!
Dokaz da ne postoji nikakva ugroženost maloljetnika zbog blizine škola je i činjenica da se kladionice nalaze i u naseljima gdje maloljetnici žive. Upravo zbog toga ključna je propisana mjera zabrane ulaska maloljetnicima u objekte u kojima se priređuju igre na sreću, što legalni priređivači poštuju.
Međutim, to nije slučaj s ugostiteljskim objektima u kojima su postavljeni terminali i u koje maloljetnici mogu ući kada žele, a nestručno osoblje ne provjerava godine igrača, niti su adekvatno opremljeni. Na 1.013 lokacija širom Republike Srpske nalazi se 2.424 terminala jedne privatne kompanije kojoj zakonodavac godinama pogoduje, a na kojima se svakodnevno kocka hiljade maloljetnika. Prema izvještaju RUIS-a iz prošlog mjeseca, u pitanju su hiljade kafića širom zemlje.