Bez života ne postoje ni druga ljudska prava pa, ipak, u Hrvatskoj čak i vladajući HDZ, koji se nerijetko razmeće svojim demokršćanstvom, drži kako je pitanje pobačaja prekompleksno za podijeljeno hrvatsko društvo.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Potkraj siječnja u Poljskoj su izbili (novi) prosvjedi nakon što je stupio na snagu Zakon o pobačaju. Nastavak je to u biti „ideološkog rata“ započeta u listopadu 2020., odmah poslije presude Ustavnog suda kojom je, zapravo, dotadašnji zakon dodatno pooštren i čime je pobačaj praktički postao nemoguć. Zakonodavac ga, naime, dopušta samo za slučaj silovanja, incesta ili ako je majčino zdravlje u pitanju, što je, prema istraživanjima obavljenim proteklih godina, samo oko 2% svih pobačaja.
Život je temeljno ljudsko pravo
Dakle, u slučaju ekstremnih deformacija fetusa, abortus više nije dopušten. Sud je, naime, presudio kako je taj akt nespojiv s poljskim Ustavom. Ovu je odluku ponajprije branila vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS).
„Pravo na život je temeljno jer bez života ne postoje ni druga ljudska prava. Država više ne može uzeti život samo zato što je netko bolestan, hendikepiran, lošeg zdravlja“, pojasnio je gledište svoje stranke Bartolomiej Wroblewski. A čelnik je vladina savjetodavnog tijela Ordo Iuris (Zaklada za pravnu kulturu, koja od 2019. ima neovisnu podružnicu i u Hrvatskoj) Jerzy Kwašnievski suglasan, dakako, s rečenim pisovcem dodatno akcentirajući pitanje „deformiranog fetusa“, pa kaže: „To je korak naprijed kojim se čvrsto uklanja eugenički pobačaj iz poljskog zakona.“
Presuda je u većim gradovima ove zemlje članice EU-a natjerala nekoliko tisuća ljudi da iziđu na ulice. A u Varšavi su demonstranti marširali gradom s bakljama i zastavama s naslikanom dugom (?!), a kako njihove „dobre namjere“ vode (zapravo) do pakla, svjedočile su parole kojima su zakrčili ulice poljskih gradova:
„Do sada smo govorili o paklu za žene – ali od sada ćemo govoriti o paklu za vladu. Napravit ćemo vam pakao!“, uz (još) i poneki:
„Ovo je rat!“
Nije im, međutim, ostao dužan čelnik vladajuće stranke Jaroslaw Kaczynski koji je usred prosvjeda, potkraj listopada prošle godine, upozorio da oni koji pozivaju na njih ili sudjeluju na njima čine zločin. Napominjući i kako će, zbog pandemije koronavirusa, ovi, više-manje, izljevi uličnog bijesa mnoge koštati života.
Gotovo istodobno s odlukom Ustavnog suda Poljske Hrvatski su suverenisti pokrenuli prikupljanje potpisa za Zakon o zaštiti života koji definira da ljudski život počinje začećem. Prema ovom prijedlogu, pobačaj je moguć samo u slučaju kada je trudnoćom ugrožen život trudnice, a naglasak je na edukaciji, savjetovanju i prevenciji. U čemu se dijelom naslanja na stajalište Andreja Plenkovića još tamo s početka njegova mandata.
Kratak rok?!
Na pitanje hoće li HDZ ići u promjene Zakona o pobačaju, iznio je stav njegove stranke da nisu za generalnu zabranu pobačaja, već kako žele da se edukacija i sve druge mjere dignu na razinu kako bi ih bilo što manje te kako bi se pobačaj izbjegao kad god je to moguće.
No, od jedne stranke koja se – nerijetko – razmeće svojim demokršćanstvom, očekivalo se više. A po ovome, znatnim dijelom, i svjetonazorskom pitanju ni do danas nisu uradili – ništa. Usprkos čak i odluci Ustavnog suda.
Što je definitivno jasnim postalo prošle godine kada je hrvatski premijer pojašnjenje hadezeovskoga vrludanja prebacio na predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića koji je Ustavni sud obavijestio da Hrvatski sabor „u određenom roku nije izvršio Rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 21. veljače 2017. o donošenju novog Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ pa prisnažio kako je „prekid trudnoće kompleksno etičko, medicinsko, znanstveno, svjetonazorsko i pravno pitanje te (stoga) donošenje novog zakona nije bilo moguće u roku utvrđenom Rješenjem Ustavnog suda“.
A kakva je trenutačna situacija, bjelodano je baš ovih dana. Dok Poljska gori – Hrvatska se češlja i (tako) začešljana sprema se za lokalne izbore. Početkom prošloga tjedna predsjednik saborskog Kluba suverenista Hrvoje Zekanović bio je prilično optimističan glede mogućnosti da prikupi 30 potpisa koliko je nužno kako bi se njihov Prijedlog zakona o zaštiti života uputio u saborsku proceduru. No, u tom trenutku imao je samo sedam potpisa. Bio je to, inače, tjedan kada se ova tema trebala naći na saborskoj plenarnoj sjednici. Ali – s Markova trga o tomu niti riječi. Pa čak ni od Zekanovića.
Kolegijalna formalnost
No, ljevičarski je tisak, tradicionalno u maniri isljednika, uspio ispitati neke potpisnike „Zekanovićeva zakona“. Jasno, ciljana skupina, zapravo pravi zicer bio je Most čiji saborski zastupnici ne bi, zbog vlastita nerijetko naglašavana svjetonazora, smjeli imati nikakve dvojbe. Pa ipak, Zvonimir Troskot otkrio je kako su njegovoj stranci ovih dana važnije stvari na pameti.
„Zekanović mi može biti od ključne važnosti za prikupljanje potpisa o ukidanju članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori, pa je moj potpis njemu bio kolegijalna formalnost“, pojasnio je dodavši kako je njegov stav pro life, ali i kako drži da ideološke teme treba staviti sa strane.
Nešto kao Joe Biden; kad je nedjeljom (privatno) u crkvi, onda je pro life, a kada je predsjednički kandidat (a i predsjednik), onda je za to da žena sama odluči hoće li ubiti ili roditi dijete.
Zanimljivo je da je Troskot bio na čelu građanske inicijative Narod odlučuje, koju je osnovala Željka Markić. Napustio ju je u lipnju 2018. nakon što je došlo do raskola. Podijelila se, tvrdili su zagrebački mediji, na one koje se žele baviti samo svjetonazorskim pitanjima, i one koje žele u politiku.
Iz rečenoga je jasno zašto se Troskot priključio Mostu. Štoviše, trenutačno ima ambiciju postati gradonačelnik na lokalnim svibanjskim izborima. A u „crvenom Zagrebu“ pitanja poput pobačaja su prilično delikatna…
Uostalom, u siječnju 2019. SDP je predstavio Nacrt prijedloga zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, uz sljedeće pojašnjenje.
„Svjedoci smo da u Hrvatskoj postoje pojedinci i političke stranke koji zagovaraju zabranu pobačaja i žele nas vratiti u 18. stoljeće, a SDP će biti brana protiv diskriminacije i nazadnjačkih snaga u društvu. Za nas to nije svjetonazorsko pitanje kao za HDZ ili znanstveno kao za Živi zid, za nas je to civilizacijski doseg. Naš je stav da pobačaj u Hrvatskoj mora biti besplatan, legalan, dostupan jer žene u 21. stoljeću imaju pravo odlučivati o svom tijelu i reproduktivnom zdravlju, a ne da umjesto njih odlučuju razne konzervativne udruge, pokreti ili molitvene zajednice“, poručio je Davor Bernardić koji je u međuvremenu postao (tek) esdepeovska prošlost.
Naručeno ubojstvo
Naslijedio ga je Peđa Grbin koji je početkom veljače, baš kada je Zekanović prikupljao potpise, s čitateljima Jutarnjeg lista podijelio radosnu vijest – supruga i on očekuju prinovu.
„Prije nekoliko dana na ultrazvuku sam vidio sina kako maše rukicama. Ne mogu opisati sreću koju sam osjetio“, svjedočio je novi lider SDP-a.
A vidjet ćemo koliko će to njegovo iskustvo utjecati na stranačku politiku i (dosadašnji) stranački stav o „civilizacijskim dosezima“. O kojima kada je riječ, treba prvenstveno voditi računa o tomu kad počinje život. Za znanstvenike tu nema dvojbe – život treba štititi od početka, tj. od njegova začetka, tako da bi Hrvatski sabor trebao (samo) zakonski regulirati tu činjenicu.
A kako je na čelu saborske većine demokršćanski HDZ, morali bi respektirati i riječi pape Franje upućene s Trga Sv. Petra u listopadu 2018.
„Žene koje počine pobačaj su poput ljudi koji unajme plaćenog ubojicu da im riješi problem“, rekao je Sveti Otac okupljenima i nastavio:
„Kako može čin prekida razvoja jednog nevinog i bespomoćnog života biti civiliziran ili jednostavno ljudski? Pitam vas je li opravdano prekinuti ljudski život kako bi se riješio problem?“
U Hrvatskoj (pa, eno, i u Poljskoj) trenutačno su u srazu dva nazora: jedan se poziva na znanost, proliferi koji žele štititi život od začeća, i drugi koji gleda isključivo sebe, hedonistički nazor koji će bez obzira na znanstvene činjenice pokušati raditi ono što ih je volja. A brojke su zapravo zastrašujuće. Na 1 000 živorođenih u Hrvatskoj, 2018. obavljena su 69,2 legalno inducirana pobačaja. Istodobno u Sloveniji je taj broj iznosio 177,4, dok su u Mađarskoj prijavljena čak 288,2 legalno inducirana abortusa.
U Livnu nema – ubojstava
Kada je o Bosni i Hercegovini riječ, najviše pobačaja tijekom 2018. obavljeno je u Tuzlanskoj županiji (899, od čega 431 namjeran), Zeničko-dobojskoj (634, od čega 199 namjernih), Sarajevskoj (296, od čega 85 namjernih) te Unsko-sanskoj županiji (181, od čega 15 namjernih). Slijedi Bosansko-podrinjska županija s 21 isključivo namjernim pobačajem, dok je u Posavskoj županiji zabilježeno šest te u Zapadnohercegovačkoj 14 isključivo spontanih pobačaja. U Kantonu 10 – Livno nije zabilježen nijedan pobačaj.
