U nezapamćenoj tragediji u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” koja se dogodila 3. svibnja trinaestogodišnji K.K. hicima iz očevog vatrenog oružja, hladnokrvno je usmrtio devetero učenika i čovjeka iz osiguranja. Pritom je teško ranio nastavnicu i još petero đaka.
O najstrašnijem danu u svom životu, o svemu proživljenom i doživljenom, u Labirintu za HRT su po prvi puta hrabro progovorili roditelji jedanaestogodišnje stradale djevojčice Ane Božović.
Anin otac Ivan Božović prisjetio se tog jutra kada je po posljednji puta svoju djevojčicu zagrlio, poljubio i ispratio u školu.
Ana u suknji koju je kupila u Solunu i prsluku koji je obukla jer je on to tražio – to je posljednja njezina slika koju pamti.
Majka Ninela Radičević kaže kako roditelji misle kako je škola sigurno mjesto.
– Poslala sam dijete u školu. I vi nekako uvijek mislite da je škola sigurno mjesto. Onog trenutka kada dijete uđe u školu ti kažeš – dobro, sad je sigurno, govori majka.
No onda je stigao poziv.
Otac ističe kako im je danas najveća utjeha što znaju da su svojoj Ani neprestano govorili koliko je vole i koliko im znači.
– To nam pruža utjehu jer znamo da smo joj svaki dan iskazivali ljubav i podršku, čak i kad nas je zvala da joj donesemo novac za užinu, rekao je Ivan Božović.
A da je Ana stvarno bila posebna djevojčica svjedoče riječi njezine majke koja ističe kako je ona bila veselo i neopterećeno dijete koje je uvijek širilo sreću i ljubav prema drugima.
– Ona je tako unosila neku sreću, neku toplinu. Stalno je bila vesela, stalno se borila za neku pravdu, stalno je štitila slabije od sebe, kaže Ninela Radičević.
Na kraju svega ostaje pitanje – zašto se ova tragedija dogodila, kako se dogodila i kako je uopće došlo do toga da dječak od 13 godina izvrši ovakvo masovno ubojstvo.
U potresnom istupu Anine je roditelje vodila samo jedna misao – da se to nikada nigdje više ne dogodi.
Dnevnik.ba
