Grupa istraživača pronašla je na udaljenosti od oko 100 metara od ulaza u pećinu Orlovača nedaleko od Pala lubanju pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus) koja je veličinom jednaka najvećoj do sada pronađenoj, a starost lubanje procijenjena je na najmanje 16.000 godina.
U ovoj grupi istraživača bili su stručni suradnik za kulturno-povijesna i prirodna dobra općine Pale Mladen Samardžić, viša asistentica na Odsjeku za geografiju Filozofskog fakulteta u Palama Jelena Golijanin i profesor geografije u OŠ “Mokro” Neven Rudić.
Lubanja koja su pronašli veća je za 10 cm, od one koja se nalazi u muzejskoj postavci pećine, a značaj pronalaska je veliki kako za pećinu tako i za one koji dođu da je pogledaju, piše portal palelive.com.
Osim lubanje pronađeno je i više lokaliteta s kostima za koje je potrebno provesti detaljnija istraživanja i koji mogu ponuditi nova otkrića. Inače, istraživanja u pećini se sprovode više puta godišnje, u ovisnosti od vremenskih prilika.
– Kiša i poplave koje se događaju u pećini potencijalno mogu otkriti kanale koji vode do skrivenih prostorija. U ovoj godini su vršena tri istraživanja i to u drugom dijelu pećine u kojem se ne odlazi toliko često – kazao je Samardžić.
Pećinski medvjedi su izumrli prije 16.000 godina, a da bi se utvrdila točna starost kostiju, potrebno je uraditi ispitivanje uz pomoć metode c14 koja je veoma skupa.
– Lubanja i ostale kosti koje su pronađene će biti očišćene i zaštićene. Lubanju će posjetitelji moći pogledati kada se završi prepariranje. Ovo otkriće je veoma značajno kako za ekipu koja je sudjelovala tako i za samu pećinu i turističku ponudu – dodao je Samardžić.
Njegov stav je da pećini i pronalascima treba posvetiti više pažnje te je najavio da će ova grupa istraživača nastaviti s radom te je pozvao i sve koji mogu pomoći da im se pridruže jer su saznanja do kojih dovode pronalasci u Orlovači od velikog značaja za čovjeka.
Pećina Orlovača koja se nalazi 10 km od Pala u selu Sumbulovac, osim što bilježi rast turističkih posjeta i predstavlja prirodnu rijetkost i atrakciju i dalje iznenađuje istraživače i speleologe.
Ona je stanište najugroženije grupe sisara u Europi – slijepog miša (Microc hipoptrea), koji pripada endemskoj entemofauni.
Pored kostiju medvjeda u pećinu su u prethodnim istraživanjima nađeni i vrlo zanimljivi arheološki detalji, kao što su fragmenti keramike iz mezolita, zatim amoniti – stanovnici mezozojskog mora, i sjekira stara između 2.500 i 3.500 godina.
Uređenje pećine počelo je u lipnju 2002. kada se krenulo s ozbiljnim speleološkim, paleontološkim, arheološkim i drugim značajnim istraživanjima. /HMS/
