Sabor svećenika, dijecezanskih i redovničkih, koji djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji održan je po 30. put, u srijedu, 10. travnja u Sarajevu.
Sabor je započeo euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem i suslavlju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesora na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Sarajevu preč. Zdenka Spajića te još oko 230 svećenika.
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, vrhbosanski je nadbiskup, u prigodnoj propovijedi, pozdravio svećenike te se također sjetio onih koji su svojim znanjem, voljom, konkretnim i samozatajnim nastojanjem, doprinosili da se ovi sabori mogu događati. Uputio je zahvalu i pozvao na molitvu za pokojne svećenike.
Osvrnuo se potom na svetopisamska čitanja te je progovorio o zaštiti koju Bog pruža glasnicima Evanđelja. „Kad Bog hoće da njegova stvar uspije, i kad propovjednik želi biti samo glasnik Božje poruke i sredstvo Božje volje i dobrote, kao što je u ovom primjeru bio slučaj s navjestiteljima Evanđelja, onda njegova svemoć učini nemoćnim svako ljudsko protivljenje. Bog se zauzeo u korist svojih apostola te je anđeo Gospodnji noću otvorio vrata tamnice, izveo ih i kazao im da ponovno pođu u Hram i postojano navješćuju narodu sve riječi Života ovoga, to jest da kao svjedoci Božje dobrote ponovno uđu u rizik još većih muka, a oni su, poslušni riječi nebeskoga glasnika, u praskozorje opet ušli u Hram i naučavali (usp. Dj 5,19-21) i tako nastavili poslanje koje im je bilo povjereno“, obrazložio je propovjednik dodajući kako su druge poruke ovoga odlomka tē kako je „trajno pravilo da su hram Božji, njegov oltar i njegova propovjedaonica izvorna mjesta življenja identiteta Isusovih apostola i njihova pastoralnog djelovanja, svjedočenja i dokazivanja“, kao i poruka koja se prepoznaje u naredbi glasa nebeskog „Navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.“
Nadalje se nadbiskup Tomo osvrnuo na odlomak Ivanova evanđelja u kojem se objavljuje bitan sadržaj Božje poruke koja je, kako je kazao, vrlo važna kao pouka za svećenikovo djelovanje. Posvijestio je kako je smisao riječi: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“, ta „da druga osoba Presvetoga Trojstva nije u Isusu postala čovjek zato da osudi svijet i tako ga odbaci, nego da cijelomu svijetu po Isusu Kristu bude ponuđeno spasenje.“
„Ljubav Božja prema svijetu, koja se očitovala u Isusu po njegovu djelu spasenja, je osnovna poruka cjelokupnoga naviještanja Crkve i temeljni sadržaj propovijedanja svakog Isusova apostola. I razborito prosuđivanje je također njihovo poslanje, ali uvijek zato ne bi li, kao što kaže Evanđelje, progledali oni koji još ne vide, to jest koji su moralni slijepci i sužnjevi vlastitih slabosti. A u primjeni toga pravila, autentični svjedoci Božjega milosrđa znaju da je strpljivo čekanje oznaka Isusova dušobrižništva. Stoga se ono očekuje od svakoga komu je povjerena svećenička služba jer je svaki pozvan i u svom djelovanju ponašati se kao ‘drugi Krist’ i biti nastavak i kontinuitet načina na koji se On odnosio prema svijetu i ljudima“, kazao je, među ostalim, propovjednik pozivajući na kraju svećenike neka vrše službu po uzoru Isusovih apostola, budu svjedoci Božjeg milosrđa i strpljivi odgojitelji duša.
Misno slavlje animirali su svećenici pod ravnanjem vlč. Ivana Rake.
Poslije svete mise uslijedio je u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije radni dio susreta, kojega je otvorio mons. Ćosić, a pozdravnim se riječima obratio nadbiskup Vukšić.
Na početku radnoga dijela Sabora, prigodno je predavanje na temu Katekumenski itinerari za bračni život održao povjerenik za pastoral braka i obitelji VN-a i ravnatelj u KŠC-u Sv. Franjo u Tuzli vlč. Ante Vrhovac.
U svome je referatu vlč. Vrhovac predstavio dokument Katekumenatski itinerari za bračni život. Pastoralne smjernice za partikularne Crkve, kontekst u kojem je dokument izišao, neke od temeljnih misli vodilja te je na kraju dao sami shematski prikaz dokumenta.
Uvodeći u izlaganje objasnio je kako je Dokument izdao Dikasterij za laike, obitelj i život u lipnju 2022., a povod je bila tada slavljena godina obitelji Amoris Letitia kojom se obilježavala petogodišnjica objavljivanja istoimene apostolske pobudnice pape Franje. Namijenjen je pastirima, supružnicima i onima koji rade u pastoralu obitelji.
„Izdavanje spomenutog teksta izravan je odgovor na ponavljani Papin poziv za osmišljavanje novog katekumenata u pripravi za brak, kako bi se izbjeglo sklapanje ništavnih ženidbi ili ženidbi s tako slabim temeljima da se ‘brzo raspadnu’. Papa je zato preporučio provođenje pravog katekumenata budućih supružnika koji bi uključivao sve faze sakramentalnog hoda. Prva bi bila vrijeme priprave za brak, druga slavlje same ženidbe i treća na kraju prve godine nakon njezina sklapanja. Ženidbeni je katekumenat zato opsežni itinerari nadahnut krsnim katekumenatom koji omogućuje mladim parovima da žive sakrament ženidbe svjesnije polazeći od iskustva vjere i susreta s Isusom“, kazao je, među ostalim, vlč. Vrhovac.
Govorio je potom o nekoliko faza pripreme – pretkatekumenatska faza u kojoj se djeci predstavlja poziv koji će dovesti do braka ili posvećenog života, međurazdoblje koje označava pripremanje pripravnika, vrijeme susreta i upoznavanja koje treba imati osobito kerigmatski karakter, zatim katekumenat čiji početak može biti obilježen obredom ulaska, predstavljanjem parova vjernicima i konkretnim gestom npr. predaje Svetog pisma kako bi se kasnije zbila bliža pa neposredna priprava te praćenje u prvim godinama braka.
Vlč. Vrhovac je na kraju zaključio kako je potrebna promjena mentaliteta, odnosno prihvaćanje potrebe ozbiljne priprave za brak kako bi se u mjesnoj Crkvi mogao početi osmišljavati ženidbeni katekumenat.
Nakon predavanja vlč. Vrhovca, mons. Ćosić je imao Osvrt na arhiđakonske susrete. Naglasio je kako ti susreti, uz informacijsko-formativni karakter, imaju i zajedničarski karakter, a to je potreba sudjelovanja i aktivnog doprinosa u obliku razmjene iskustava, postavljanja pitanja, prijedloga ili upućivanja pozitivne kritike. Istaknuo je također kako su susreti bili iznimno dobro medijski popraćeni zahvaljujući Katoličkoj tiskovnoj agenciji, Katoličkom tjedniku i portalu nedjelja.ba te angažmanu predstojnika Ureda za odnose s javnošću i glasnogovornika Vrhbosanske nadbiskupije don Dražena Kusture.
Nakon osvrta generalnog vikara, vlč. Ljubo Zadrić najavio je 20. travnja Susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije, a moderator mons. Ćosić zatim je obavijestio nazočne da je 8. travnja mons. Vukšić potpisao Dekret imenovanja radne skupine za izradu završnog dokumenta Prve sinode VN-a. Članovi su: mons. Ćosić, vlč. Šimo Maršić, fra Danimir Pezer, fra Šimo Ivelj, vlč. Hrvoje Kalem, vlč. Ilija Marković, vlč. Ante Vrhovac, preč. Mladen Kalfić i tajnik Sinode vlč. Mario Bernadić.
Potom je ekonom Vrhbosanske nadbiskupije preč. Vladimir Pranjić predstavio Izvještaj iz ekonomata te je istaknuo kako su sve institucije poslovale pozitivno.
Uključujući se u raspravu koja je uslijedila, vlč. Josip Vajdner pohvalio je obrađenu temu te predložio, kako „budućnost naše Crkve ne bi bila u staračkom domu“, napraviti projekt koji će uključivati psihologe, sociologe, demografe i druge potrebne kako bi se mladi upoznali i razmišljali o braku kao takvom jer će samo tako župe u Vrhbosanskoj biskupiji živjeti.
Za riječ se javio i mons. Anto Ćosić zamijetivši kako je u istu ravan stavljeno nešto što po naravi dolazi, kao što je brak i sakrament svećeničkog reda ili redovničkih zavjeta na što je vlč. Vrhovac objasnio kako kada se u Dokumentu govori o istom dostojanstvu svakog poziva, prije svega se govori o subjektivnom pozivu svake osobe na svetost.
Mons. Ćosić radni je dio programa priveo kraju zahvalivši svima za sudjelovanje, a završnu riječ i zahvale uputio je i nadbiskup Tomo.
Druženje je nastavljeno tijekom zajedničkog objeda u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.
J.M., KT
