spot_img
spot_img
Nedjelja, 16 lipnja, 2024

Fojnički muzej – duhovna riznica i čuvar baštine

Na udaljenosti od 54 km zapadno od Sarajeva, u dolini rijeke Fojnice, smjestio se istoimeni gradić komu je Bog, kao i njegovoj okolici, podario bogate šume i brojna prirodna bogatstva. Nad njim s donjih padina brda Križa već više od 500 godina bdije samostan Duha Svetoga u kome se nalazi muzej od neprocjenjive vrijednosti.

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

S obzirom da Fojnica ima plodne njive i obiluje vodom, a podneblje je prepoznatljivo po zlatu, srebru i rudama, oduvijek je budila zanimanje ljudi te bila poželjno mjesto za život. Tako je i postala duhovno središte franjevaca koji su u 14. stoljeću na ovo područje došli iz Srebrenice u koju su stigli na poziv tamošnjih rudara katolika.

Redovnici su se nastanili među pukom, izgradili crkvu i samostan koji su kasnije tijekom progona u Osmanskom Carstvu porušeni, te su se franjevci u 15. stoljeću povukli u osamu, na brežuljak iznad grada na komu su i danas.

Samostansko blago

Tijekom vremena redovnici su prikupljali i čuvali različite starine i umjetnine koje danas čine muzejsku riznicu. S obzirom da je na ovom mjestu bilo sjemenište, tu su boravili i profesori kojima je trebalo nabavljati knjige, a kako su tu stanovali i biskupi te provincijali Bosne Srebrene, bogata je i njihova ostavština. Mnogi franjevci su se školovali diljem svijeta pa su u Fojnicu sa sobom donijeli brojne knjige i rukopise te su svoje sobe uređivali različitim vrijednim umjetninama.

Kako je fojnički kraj bio bogat nalazištima plemenitih metala, već u 12. stoljeću nastanili su se ovdje zlatari iz Dubrovnika koji su svom zanatu podučavali lokalno stanovništvo pa je bogata i zbirka rukotvorina koju čini crkveno posuđe, svijećnjaci, križevi te muški i ženski nakit i ukrasi.

Ali, to ni blizu nije sve jer bi nam za nabrojiti sva blaga samostanskog muzeja trebalo mnogo vremena i prostora. Međutim, najvrjednijih se stvari ipak treba spomenuti te smo na ovo uzbudljivo putovanje kroz povijest naroda ovoga kraja i njegove običaje duboko protkane franjevačkim duhom krenuli s vodičem i knjižničarkom Natalijom Šimunić koja ovim živopisnim zdanjem na tri etaže već desetljeće provodi brojne posjetitelje.

Natalija je 10 godina knjižničarka i vodič

Više od 50 000 knjiga

Natalija nas je dočekala na glavnom ulazu „novoga“ muzeja čiji je kustos fra Janko Ljubos, a koji je u ovom obliku od 2014. Objašnjava kako je muzejska zbirka postojala otkako je i samostana, ali ne kao takva jer su franjevci umjetnine skrivali po podrumima i štitili ih od brojnih nedaća, kako ljudskih, tako i elementarnih.

Želi nam zatim dobrodošlicu u prizemlje zdanja koje čine konoba za osvježenje i suvenirnica, a izložene su i knjige koje je samostan izdao. Nakon upoznavanja uz kavu, penjemo se na prvi kat na kome se nalaze stara i nova knjižnica. Natalija nam pripovijeda kako, vjerojatno najvrjednije u muzeju, stara knjižnica broji više od 10 000 naslova koji obuhvaćaju 24 različita područja, prvenstveno teologiju, ali i matematiku, fiziku, zemljopis, jezik, pravo, psihologiju, glazbu… izdanih do 1850. Valja spomenuti i 13 inkunabula iz 15. stoljeća, 75 rukom napisanih knjiga vjerojatno profesorskih bilješki, herbarij star oko 400 godina pisan na talijanskom jeziku, Biblija iste starosti napisana na arapskom, a vrijedan je i rječnik koji je iznimno rijedak, tursko-arapsko-perzijski, autora Franciscusa à Mesgniena Meninskog, koji je tiskan u Beču 1680. Među naslovima mogu se naći, uz ostale, autori poput: fra Matije Divkovića, fra Augustina Miletića, fra Stipana Margetića i fra Marka Dobretića.

U novoj knjižnici, koja ima više od 40 000 naslova, čuvaju se knjige otisnute poslije 1850., a služe učenicima za školske potrebe, te drugim zainteresiranim uz besplatnu članarinu.

„Imamo čitača i članova“, veli Natalija i dodaje kako je moguće koristiti i knjige iz stare knjižnice, ali uz pisano odobrenje i bez iznošenja iz muzeja. „…dok dječici uvijek posuđujemo izdanja iz nove knjižnice, ili komu treba za pisanje različitih znanstvenih radnji.“

Crkva i umjetnine

I samostanska crkva može se pohvaliti vrijednim primjercima iz umjetnosti. Naime, u svetinji je sve autentično od njezine gradnje 1888. Strop je krajem 19. stoljeća oslikao Josip Oisner, oltari su tirolske izrade kupljeni 1894., postaje križnoga puta donesene iz Beča u razdoblju između 1894. i 1896.

Orgulje od sedam registara proizvedene su u Šleskoj 1896., a prije njih postojale su starije, kupljene 1801. koje su bile prve orgulje u Bosni i Hercegovini.

Bogata zbirka

Naša nas sugovornica potom vodi na drugi kat koji se sastoji od nekoliko prostorija u kojima je moguće pogledati način života ovdašnjeg puka kroz etnografsku zbirku koja pokazuje povijest jednog naroda, njegove uspone i padove. Impozantna je to kulturna postavka – različite „ljekaruše“ koje podsjećaju na opake bolesti koje su harale ovim krajevima te, uz to, i medicinske vage, kirurške instrumente, ljekovita bilja, mikroskope… jer franjevci su bili prvi školovani liječnici.

Kako su redovnici stoljećima, osim za duhovne, skrbili i za materijalne potrebe naroda, u današnjem muzeju moguće je vidjeti brojne sprave za preradu tekstilnih vlakana, zanatske proizvode te gospodarska pomagala i alate. I fojničke rude dio su stalne postavke, kao i dokumenti u formi kamenih ploča koje su „osobne karte“ crkvi ili su služile za obnovu svetinja, oltara, krova…

Pozornost privlači i kolekcija oruđa i oružja iz pretpovijesnog doba do kraja 19. stoljeća. „Imamo i numizmatiku u kojoj se nalaze iskopine iz 12. stoljeća prije Krista, grčki i rimski novac, srednjovjekovni bosanski novac, novčići iz Osmanskog Carstva do 19. stoljeća te papirnate novčanice“, pripovijeda Natalija uvodeći nas u sobu s jedinim Fojničkim grbovnikom koji čuva 139 grbova poznatih bosanskih kraljevskih i plemićkih obitelji.

Ahdnama

Iz bogatstva izložbenih primjeraka vrijedi izdvojiti gotovo najprepoznatljiviji komad ovoga muzeja, a to je Ahdnama iz druge polovice 15. stoljeća, koja je danas svjedok progona Kristovih vjernika i podsjeća na vremena u prošlosti kad su katolici nosili teški križ.

Naime, padom Bosanskog Kraljevstva pod Osmansko Carstvo mnogi katolici bili su progonjeni, zarobljeni i ubijeni, a tadašnji upravitelj Bosanske franjevačke kustodije fra Anđeo Zvizdović odbio je pobjeći te se 28. svibnja 1463. na Milodraževu polju (danas župa Brestovsko) sastao sa sultanom Mehmedom el Fatihom dobivši dozvolu za ostanak franjevaca u Bosni „dok god budu pokorni“, povratak stanovništva pobjeglog pred Osmanlijama i osiguranje osnovnih prava na život, što je ovjekovječeno dokumentom Ahdnama čiji originalni primjerak danas privlači mnogo pozornosti.

Originalni primjer Ahdname i fra Anđelov plašt

Tom prigodom sultan je fra Anđela ogrnuo plavim plaštem od turske svile protkane zlatnim nitima te je i ona dio izložbe, kao i originalna Bujruntija Skender-paše iz 1486., napisana bosančicom na narodnom jeziku u mjestu Prusac (Donji Vakuf), Muhamedov list koji su fratri 1638. dobili, a prema kome su, uz Ahdnamu, potvrđena njihova prava te originalni dokument Berat-i Šerif koji je sultan Murat zlatopisom napisao gvardijanu samostana 1626.

Skupocjena Miletića zbirka

Uz Zvizdovićevu zbirku, treba spomenuti skupocjenu kolekciju biskupa Augustina Miletića koja obuhvaća liturgijsko ruho vezeno suhim zlatom i posuđe, misne cipele, sliku iz 1803. kada je posvećen za biskupa, tri prsna križa, dar cara Franje I. koji se sastoje od sedam imitiranih smaragda, optočenih briljantima u zlatnom okovu; dva biskupska štapa, i brojne druge vrijedne predmete poput srebrnih svijećnjaka, satova, putničkog štapa, osobne žlice i čaše, te knjiga i mnogih vlastoručno napisanih dokumenata.

Najstarija slika u BiH

U vrijedne primjerke samostanskog muzeja potpada i najstarija slika u povijesti umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Datira iz 1328., a temperom na dasci oslikana je vaza s cvijećem. Uradio ju je nepoznati talijanski slikar.

Najstarija slika u povijesti umjetnosti u BiH

Vrijedna je i drvena skulptura Pietà koja je urađena iz jednog komada drveta, a riznica posjeduje i galeriju Gabrijela Jurkića s oko 280 slika različitih autora nastalih od 17. stoljeća do danas. Uz 86 Jurkićevih, mnoge slike su donacije fratara ili autora, ili su pripojene kolekciji iz crkava i kapela, a knjižničarka nam pokazuje kako postoje i primjerci istočno-njemačkih autora.

A sve ovo moguće je pogledati svakim danom, osim nedjelje, u zimskom razdoblju od 10:00 do 16:00 h, a tijekom ljeta od 10:00 do 18:00 h. „Muzej živi od posjeta. Cijena karte za odrasle je 6 KM, za skupine 4 KM i za studente 3 KM. Dječici školskoj, našim Fojničanima gledamo besplatno ponuditi obilazak“, kazuje Natalija ističući kako ima posjetitelja, najviše onih koji turistički obilaze Fojnicu pa svrate i u muzej, ali postoje i skupine koje dolaze isključivo zbog samostanske riznice.

Na kraju veli kako se cijela izložena zbirka može pogledati za najviše dva sata, ali mi se uvjeravamo kako to može biti puno više jer primjerci posjetitelje vode u daleku prošlost, autentično svjedočeći o duhovnom i kulturnom naslijeđu i razvoju bosanskog čovjeka uz njegove franjevce.

Muzej fojničkog samostana posjetiteljima nudi istraživanje povijesti koja je formirala identitet ovoga naroda, a i dalje će ga oblikovati jer vrijedni fratri čuvaju baštinu koja svima treba biti nadahnuće kako se nikad ne bi srušili mostovi između tradicije i suvremenosti.

Vodič za slijepe i slabovidne osobe

U muzeju u Fojnici postoji vodič za slijepe i slabovidne osobe koje tako mogu doživjeti cijeli samostanski kompleks. Također je tu i taktilna knjiga u kojoj se nalazi Ahdnama i nekoliko grbova, a u izložbenom prostoru je i nekoliko izložaka.

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti