Država se u različitim vremenima različito odnosila prema Hrvatima izvan Hrvatske.
Od 260 tisuća hrvatskih državljana u BiH koji imaju pravo glasa, njih čak 230 tisuća neće ovoga vikenda izići na parlamentarne izbore. Dakle, 90 posto njih neće iskoristiti svoje biračko pravo. Sličan omjer bit će i u svim drugim državama gdje će hrvatski iseljenici glasovati za novi Sabor. Vjerojatno će u BiH i svijetu glasovati samo 40-ak tisuća hrvatskih državljana. To je manje od dva posto od ukupnog broja svih birača u Hrvatskoj. Ako se zna da izvan RH živi oko dva milijuna, neki kažu i četiri milijuna onih koji imaju hrvatske korijene, onda bi se uistinu moglo reći kako dijaspora tek simbolično sudjeluje u “prazniku demokracije”. Osobito što će birati samo tri od 151 zastupnika.
Međutim, u Hrvatskoj se stvorio animozitet prema njihovu biračkom pravu. Građanima smeta što njihovi sunarodnjaci iz inozemstva odlučuju o hrvatskoj vlasti, a nisu porezni obveznici. Iseljeništvo takav odnos destimulira pa i zato što sve manje izlaze na izbore.
Država se u različitim vremenima različito odnosila prema Hrvatima izvan Hrvatske. Najviše ih je voljela u ratu. Zasluge su im honorirali omogućavanjem prividnog sudjelovanja u vlasti. Nakon početne poslijeratne darežljivosti, kada je dijasporu “častila” sa 12 zastupnika, ljubav je brzo splasnula, prepolovila se zajedno s brojem zastupnika koje iseljeništvo bira. A i dijaspora se hladila. Šest zastupnika je (2000.) biralo 127 tisuća glasača. Već 2003. godine birala su se četiri zastupnika. Glasovalo je 70 tisuća birača. Četiri godine poslije (2007.) 90 tisuća glasača izabralo je pet zastupnika. Drastičan pad i birača i zastupnika dogodio se na posljednjim izborima (2011.) kada su mogli izabrati tri (fiksna) zastupnika. Glasovala je samo 21 tisuća birača. U dijaspori je uvijek pobjeđivao HDZ, ali nikada Hrvati izvan RH nisu bili prevaga u sastavljanju većine u Saboru.
Jedna druga, stvarna dijaspora, posve je sigurno, odlučivat će o pobjedniku. To su građani iz BiH koji su se odselili i nastanili u Hrvatskoj. Naime, iznesen je nedavno podatak kako je svaki treći Hrvat u RH podrijetlom iz BiH, a svaki sedmi rođen na današnjem području te zemlje. Pretpostavlja se da takvih ima čak milijun i pol. I oni su stvarna dijaspora. Nisu Hrvati koji žive u BiH iseljeništvo, već su suveren i konstitutivan narod. Hrvatska dijaspora u BiH oni su rijetki Zagrepčani, Splićani, Osječani i drugi koji su se doselili u BiH. Vjerojatno je takvih samo nekoliko desetaka. A onih pola milijuna Hrvata što je ostalo živjeti u svojoj domovini (BiH) ima svoju brojnu dijasporu u svijetu. Najviše u Hrvatskoj. Oni su se integrirali u hrvatsko društvo. Zbog svoje brojnosti “dotepenci” će presuditi na ovim izborima a da se nikada neće znati kome. Jer, Hrvata iz BiH u RH ima u svim strankama. Velik broj njih vodeći su ljudi. Primjerice, Ljubušak Milijan Brkić glavni je tajnik HDZ-a. Korijeni lidera SDP-a Zorana Milanovića su iz Livna, Milana Bandića i Branimira Glavaša (HDSSB) iz Gruda, “pravašice” Ruže Tomašić iz Žepča… Ako se domicilno stanovništvo treba “plašiti” bh. dijaspore, onda to nikako nije ona izvan Hrvatske, već su to njihovi susjedi. Koji su se doselili iz BiH. Čak su i porezni obveznici.
A što se tiče Hrvata koji su danas izvan Hrvatske, čini se da su oni nekima u Lijepoj Našoj velik teret. Otuda i brojni apsurdi. I ovoga puta u Saboru RH sjedit će tri predstavnika iz iseljeništva. Svi će gotovo sigurno biti iz BiH. A oni nisu dijaspora. U RH glasovanje će trajati jedan dan, a u dijaspori dva (subota i nedjelja). Tvrdi se kako svi hrvatski državljani imaju jednako pravo glasa, a omogućeno je brojem biračkih mjesta glasovanje za samo njih desetak posto. Statistički gledano, jedan će zastupnik u Saboru predstavljati milijun iseljenika, onih kojima se prigovara da nisu porezni obveznici iako svake godine milijarde dolara donacija i pomoći pošalju u Hrvatsku.
Nova vlast treba među svojim prioritetima donijeti jasnu strategiju o iseljeništvu. Koje je Hrvatskoj najveće gospodarsko, intelektualno, biološko i svako drugo neprocjenjivo bogatstvo. Uspješnost buduće vlade mjerit će se i po gradnji mosta između domovinske i iseljene Hrvatske. On je danas poput Pelješkog. Svi znaju da treba, ali ne znaju kako i kada ga sagraditi. Cesta preko Pelješca do Dubrovnika i ministarstvo iseljeništva u hrvatskoj Vladi dva su važna graditeljska projekta brzog povezivanja razdvojenih Hrvata.
Jozo Pavković / Večernji list
