Sinoć je u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Busovači održan koncert u povodu 110. obljetnice rođenja fra Nenada Dujića, velikog glazbenika i stvaratelja iz Busovače.
Koncert je priređen u organizaciji vokalnog sastava Ad Libitum iz Travnika u partnerstvu s klapom Dišpet iz Kiseljaka, a pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva kulture i sporta te Općine Busovača.
Ovaj svojevrsni homage bio je prilika za prisjećanje na vrhunske skladbe ovog velikog glazbenika čije životno djelo tek treba valorizirati na objektivan i temeljit način. Svojim dolaskom na koncert priznanje ovom velikog staratelju odali su brojni Busovljaci, Vitežani, Travničani, Novotravničani i Kiseljačani.
Uistinu je veličanstven doživljaj bio slušati neke od njegovih skladbi poput “O rumena”” i “Aleluja” koje su izvele članice klape Dišpet iz Kiseljaka odnosno “Vjerovanje” i “Molitva” u izvedbi vokalnog sastava “Ad Libitum” iz Travnika. Dojmljivo je bilo i izvođenje skladbe “Ave Marija – Ti si sunce svijeta” koju su ova dva glazbena sastava izvela zajedno.
Kroz program koncerta posjetitelje je vodila novinarka Ivana Lončarević. Na samom kraju voditeljica vokalnog sastava “Ad Libitum” Sanja Grabovac busovačkom župniku fra Zoranu Jakoviću uručila je prigodnu zahvalnicu kao podršku za organiziranje koncerta kojim je obilježena 110. obljetnica rođenja fra Nenada Dujića.
O fra Nenadu Dujiću
Nenad Dujić, rođen je u selu Rasno (Rastno) župa Busovača, 11. siječnja 1911. godine od oca Luke i Ruže, rođ. Vujica. Već sutradan, 12. 1., kršten je u župi Busovača. Na krštenju je dobio ime Pavo. Krstio ga je fra Marijan Miličević, jubilarac, dekan redodržave, a kum mu je bio Niko Krišto. Matica krštenih (MK) župe Busovača, godina 1911., svezak IV., stranica 11., broj 7. / U MK stoji da mu se otac Luka preziva Duić. Svi fra Nenadovi dokumenti u prezimenu imaju ”j”, prezime – Dujić. U Matici je upisano ime Pavo, a u svim kasnijim dokumentima stoji ime Pavao. Ime sela u MK je Rastno, a u ostalim fra Nenadovim dokumentima ime sela je Rasno, kako se i danas zove. Fra Nenad je uvijek govorio da je on sa Ćosina Greba, a to je jedan zaseok – lokalitet udaljen kilometar i tristo metara od izlaska iz Busovače u pravcu Kaonika. Opravdano je pretpostaviti da su mu se roditelji, dok je on bio još malo dijete, preselili s Rasna na Ćosin Greb. Danas se taj lokalitet češće naziva „Kod Gudelja“. Pučku školu pohađao je i završio u Busovači od 1919. do 1923. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju, kao pitomac Franjevačkog sjemeništa u Visokom, pohađao je od 1923. do (17. lipnja) 1932. godine, kada je položio ispit zrelosti (maturirao). U to vrijeme treba ubrojiti i godinu novicijata koju je proveo u Fojnici (1929-1930). Ulaskom u novicijat, kako je u to vrijeme bio običaj, uzeo je i novo – redovničko ime fra Rastko-Nenad (Ovjereni prijepis svjedočbe o ispitu zrelosti: ime fra Rastko-Nenad, nalazi se samo na ovom dokumentu; pretpostaviti je da je ovo ime fra Rastko nestalo polaganjem svečanih zavjeta, 30. 6. 1933. godine). I nakon preuzimanja novog – redovničkog imena, kolege i prijatelji su ga do konca života vrlo često zvali Pavan. Redoviti filozofsko – teološki studij započeo je i završio u Sarajevu na Franjevačkoj bogosloviji u vremenu od 1932. do 1937. godine. U tom razdoblju, 30. 6. 1933., položio je svečane zavjete. Od 12. 10. 1936. do 2. 1. 1937. godine u Skoplju u Bolničarskoj četi, služi redovni vojni rok (Vojnička isprava (prijepis): na ovom dokumentu u rubrici prezime, (očevo ime) i ime (nadimak)… BOŠNJAK-DUJIĆ (LUKE) PAVAO. Ovo prezime BOŠNJAK, pojavljuje se samo na ovom dokumentu). Za svećenika je zaređen, 20. lipnja 1937. godine. Iste godine imenovan je kapelanom u Bugojnu, gdje ostaje do 1938. godine. U jesen 1938. godine upisao je studij glazbe na Hrvatskom Državnom Konzervatoriju u Zagrebu. Nakon četiri godine redovitog studija, u lipnju 1942. godine diplomirao je iz kompozicije – nastavnički smjer. Već u jesen iste godine imenovan profesorom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Tu uspješno djeluje do 1945. godine, kada je premješten na Franjevačku teologiju na Kovačićima – Sarajevu. Iste godine bio je uhićen. Sudilo mu se kad i vlč. Ivanu Čondriću i fra Franji Šlafhauzeru (obadvojica osuđena na smrt i strijeljena), te bogoslovima fra Anti Kozini i fra Valeriju Voloderu. Fra Nenad je u tom procesu oslobođen optužbe. Uz profesorsku i službu zborovođe na Teologiji, vrši u samostanu službu vikara, a u isto vrijeme je i magistar bogoslova. Kada su komunističke vlasti 1947. godine oduzele zgradu Teologije, skupa s profesorima i studentima u svibnju 1947. godine prešao je u samostan sv. Ante na Bistriku. Tu fra Nenad ostaje do studenog 1948. godine kada je premješten za duhovnog pomoćnika u Tolisu. U ožujku 1949. godine fra Nenad je imenovan za vikara i diskreta toliškog samostana. Na proljeće 1949. godine imenovan je guardijanom i župnikom u Fojnici. Fra Nenad je ponovno uhićen, 9. 9. 1949. godine, a pušten, 9. 2. 1950. godine. U Visokom je 1951. godine ponovo profesor na gimnaziji, gdje ostaje do 1953., kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. U ljeto 1955. godine dolazi u Fojnicu i tu ostaje do konca života. Umro je u bolnici na Sokocu, 22. ožujka 1966. od upale pluća u 56. godini života. (tekst: Fra Franjo Miletić)
Harmonizirao je mnoge postojeće pučke popijevke, ali i sam skladao brojna djela od kojih su neka i danas rado izvođena (Hrvatska misa u D-duru, Aleluja, Ave Maria – Ti si sunce svijeta, Zdravo sveti oče).
