Šetnjom kroz Vitez maturanti su plijenili pozornost uz najljepše želje za njihovu sretnu i uspješnu budućnost.
A svaki maturant pojedinac, svaki par s ove šetnje, ima svoja nadanje i očekivanja, svatko od njih ima svoju priču, s pogledom na ono što dolazi, što planira, očekuje. No, na ovom lijepom ugođaju mladosti, ljepote, nadanja i očekivanja…, jednom od najljepših događaja u godini, slučajno smo upozoreni na jedan par s maturalne šetnje Mariju Rajić i Danijela Strukara.
Vežu ih, naime, isti dan i mjesto rođenja, 20. listopada 1997., i to u improviziranom rodilištu crkve – bolnice, u potpuno neprikladnom i neuvjetnom prizemlju privatne kuće preko puta Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj. Jer, prostora u crkvi Sv. Duha i za rodilište nije bilo.
Veže ih, kasnije, vrijeme obrazovanja u Vitezu, u Gimnaziji i Ekonomskoj školi, pa maturalna promenada… A dalje… Tko zna. Studirati žele oboje, Marija u Mostaru, Danijel ne zna gdje. Životni putovi će im se razići…
Ali, Vitežani su, vole svoj grad, svoj zavičaj, pa nije nerealno očekivati da će se tu ponovno naći, sresti…
