Početna BIH Kolumnist: Snježana Šušnjara - Pogled u dušu Mobiteli zaborava

Kolumnist: Snježana Šušnjara - Pogled u dušu

Mobiteli zaborava

0
Mnogi roditelji ne vide ništa loše u tome da njihova djeca provode vrijeme igrajući se na tabletu ili mobitelu. Štoviše, roditelji djeci namjerno „serviraju“ razne zaslone kako bi ih na neki način zabavili i na taj način sebi osigurali potreban mir.

Često se mogu vidjeti jako mala djeca kako gledaju ukočeno u zaslon mobitela. Roditelji djetetu daju u ruke mobitel a oni gledaju u svoje zaslone i tako nitko ni s kim ne komunicira. Sama fizička prisutnost odrasle osobe u životu djeteta ne znači puno ako se ta osoba ne bavi djetetom na primjeren način. Kako će se dijete normalno razvijati, kako će naučiti govoriti, kako će emocionalno sazrijevati ako ne komunicira sa živim ljudima, ako ne čuje glasove, vidi pokrete. Stephen Covey, autor knjige Sedam navika uspješnih obitelji, upozorava: Ne budete li vi odgajali vaše dijete, odgajat će ga netko drugi. I to se upravo događa u današnjem svijetu koji je prepun novih tehnologija u kojima se gube izravni kontakti s ljudima.

Izvor: Svjetlo riječi / Kolumnist Snježana Šušnjara

Računala, tableti i mobiteli postali su dječja svakodnevica, čijih posljedica možda još uvijek mnogi roditelji nisu svjesni. Roditelj misli – pa meni ne škode sva ta sredstva, dapače, olakšavaju mi rad i komunikaciju, a ne primijete da imaju sljedbenike u svojoj djeci kojoj te naprave doista ne koriste na isti način kao njima. Djeca do treće godine ne bi uopće trebala biti izložena niti televiziji a kamoli računalu, mobitelu ili nekom drugom sredstvu. Djeca ovog uzrasta vide samo svjetleće šarenilo koje im škodi i koje ne razumiju. Brza izmjena slika i sadržaja naporna je za malo dijete. I nakon treće godine, ova sredstva nemaju što raditi u dječjim rukama.

Djeci treba pažnja

Telefon nije izmišljen za zabavu nego za olakšavanje komunikacije. Njegova prvotna uloga bila je revolucionarna – komunicirati na daljinu s drugima, prenijeti poruku, dogovoriti sastanak, poslati vijest. Na žalost danas je uloga mobitela multifunkcionalna. Kao da mu je posljednja svrha telefoniranje, a sve drugo je važnije, slikanje, surfanje, dopisivanje… I što djeca osnovnoškolskog uzrasta mogu naučiti gledajući odrasle kako ovisnički vise o toj napravi i kako nemaju vremena niti za razgovor s najbližima. Djeci ovoga uzrasta trebaju pažnja, ljubav, toplina i bliskost, ukratko – roditeljsko bavljenje njima. Više živog razgovora s djecom, druženja u prirodi, zajedničkih aktivnosti a što manje ekrana bilo koje vrste nesumnjivo je potrebno za zdrave odnose unutar obitelji.

Kada neko otkriće poput mobitela koje je izazvalo čuđenje i divljenje, pokaže i svoju drugu manje poželjnu stranu za svoje korisnike, tada se znanstvenici stanu okupljati i raditi istraživanja kako bi pokušali otkriti kako negativnosti koje se sve više javljaju uslijed učestalog korištenja mobitela, poput ovisnosti, utječu na ljude i njihovo funkcioniranje. Tako je otkriveno da ovisnost o tehnologiji dovodi do slabljenja kratkoročnog pamćenja što onda uzrokuje tzv. ‘digitalnu demenciju’.

Znanstvenici su u Južnoj Koreji, jednoj od tehnološki najnaprednijih zemalja na svijetu, otkrili da sve više mladih ima problema s pamćenjem i razmišljanjem, njih 24%. Tako su i sami mladi u ovoj zemlji pokrenuli akciju 111 (jedan dan u tjednu, jedan sat bez mobitela). Njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer napisao je knjigu istoga naziva Digitalna demencija. On upozorava na to da danas djeca nemaju potrebu pamtiti činjenice i informacije, jer ih u svakom trenutku mogu uguglati i pronaći ono što ih zanima. Nema pojačanog osobnog zalaganja, razmišljanja, truda za pronalaženje podataka, iščitavanja literature, zapisavanja, analiziranja, kritičkog osvrta. Ovaj autor preporučuje da se djeci do 15 godine života ograniči upotreba mobitela, kompjutora, laptopa i dr. On smatra da pretjerano bavljenje modernim tehnologijama vodi ka zaglupljivanju društva. Za mlade koji su pretjerano u virtualnom svijetu kaže Oni neće imati niti osnovne sposobnosti razmišljanja niti interakcije licem u lice s ljudima oko njih. Umjesto toga, ovisit će o internetu i mobitelima na jako nezdrav način. Druga, pak, istraživanja su pokazala da učestalo korištenje interneta i video-igrica pridonosi smanjenju sive tvari ljudskog mozga. Dakle, puno je upozorenja. Pitanje je samo koliko smo spremni slušati.

Što koristi, što šteti

Michael D. O’Brien u svojoj knjizi Rat za duše naše djece upozorava da moramo biti budni i shvatiti kako je jedna od najzlokobnijih stvari u našem vremenu udaljavanje autentične kulture iz života ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumerizma koja godi osjetilima ljudi. Mediji šire te nove ideje i uglavnom ih mi nesvjesno upijamo jer smo prijemčivi. Sve nam se to lijepo upakira i mi uskoro postajemo ljudi-predmeti koji konzumiraju ili bivaju konzumirani. Ovo je jedna duboka uvreda čovjeku, ali i našem Stvoritelju, ističe O’Brien. Stoga moramo stalno ispitivati svoju dušu i savjest razlučujući što nam iz svijeta doista koristi a što šteti.

Ovisnost o tehnologiji je ovisnost modernog vremena i već se u bolnicama otvaraju odjeli u kojima se pojedinci liječe od novih bolesti koje su nastale u ovim vremenima prepunim novih tehnoloških postignuća. Spitzer navodi primjer mladića koji je 18 sati igrao igrice bez prestanka. Izgubio je i posao i stan, nije obavljao higijenu, otuđio se od prijatelja. U bolnici se sada polako odvikava od ove štetne navike. Dakle, ukoliko odrasli djecu ne zaštite na vrijeme od pretjeranog korištenja tehnologije, ona će odrastati u virtualnom svijetu, neosjetljiva na svijet oko sebe, a posebice neosjetljiva na patnje drugih, neće razviti empatiju niti imati razvijenu socijalnu zrelost i osjećaj odgovornosti, a pogotovu će nedostajati radne navike i organiziranost i odgovornost za svoje postupke. Jer da se djeci ponude drugi sadržaji, ne bi se ona toliko bavila virtualnim. Njima treba stvarni svijet, priroda, ljudi. Kako će drugačije odrastati i sretati druge?

Roditelji što prije trebaju prestati s kompenzacijskim aktivnostima i trebaju biti roditelji svojoj djeci, učiti ih da budu odgovorne osobe, kreativne. Roditelj je odrasla osoba a dijete je malo biće koje se tek razvija i koje u odraslom vidi zaštitu i uzor. Ako mu se pogrešno predočava stvarnost, dijete to neće razumjeti jer sve što roditelj čini, djetetu je model koje ono slijedi. Poruka roditeljima: roditelji, djeca VAS gledaju, vi ste im na prvom mjestu i onako kako se vi ponašate, tako će se i ona ponašati jer se ugledaju na VAS i sve što vi radite, njima je dobro i vrijedno oponašanja. Ogledajte se u ogledalu svoje svakodnevice i pogledajte te male oči koje vas prate i provjerite je li sve na vama, u vama i oko vas upravo ono što biste rado ponudili svome djetetu. Požurite, jer vrijeme istječe! Odrastanje je proces koji ide svojim tijekom, kakav će tijek biti vidjet ćete za koju godinu.