Pod kraj tjedna, točnije u petak 26. travnja u busovačkom salonu „Party“ sa početkom u 20 sati očekuje nas predstavljanje knjige poezije intrigantnog naslova „Poiesis“ Josipa Kurevije.
Već sam naslov knjige za koji je uzeta ova starogrčka riječ koja znači „stvaranje/sačinjanje/ostvarivanje“ zaintrigirat će mnoge ljubitelje poetskog izričaja da provedu večer u druženju s refleksivnom poezijom ovog autora koji se nakon više od 17 godina pojavljuje sa svojom tek drugom knjigom, piše grad-busovaca.com portal.
Široj publici autor se predstavio 2007. godine s naslovom „Dno dubine“ koja nije prošla nezapaženo. Naprotiv, kod manjeg broja poklonika ovakve vrste poezije koja iziskuje jedan vanredan čitalački napor kako bi se dotaklo samu srž poetskog postava svijeta života ovog autora, knjiga je polučila zahtjev da se ovoj poetici što je moguće više približi. I evo, tko čeka – dočeka.
Na predstavljanje ove knjige autor poziva sve ljude dobre volje, a u salonu „Party“ ima više od 300 mjesta pa vlada mišljenje da će za sve koji odluče doći – biti mjesta.
Dakle, na ovom uratku je autor radio i više od 15 godina nastojeći istaviti zahtjev jednog sačinjanja poetskog obzora oko svojih središnjih pojmova: tajne, igre i sna, kako to sam navodi u autorskim napomenama priloženim u knjizi. Ove će ključne pojmove vezane za čovjekove faze života (mladost-zrelost-starost) pjesnik staviti u aktivitet triju ciklusa koji opisuju poiesis, naravno samo djelomično i uvjetno. Ovi će se pojmovi međusobno ispreplesti u ciklusima „tajna tajne“, „igra igre“ i „san snova“ kojima je knjiga ispisana. Obzirom da je dugo nastajala, knjiga je i dosta obimna (na cca 300 stranica) za ovu vrstu umjetničkog kazivanja.
S autorom smo razgovarali u danima koji neposredno prethode zakazanom promoviranju „poiesisa“ nadajući se da će nam neke stvari pojasniti.
Gospodine Kurevija što je bio osnov inspiracije za nastajanje jednog ovakvog djela i zašto se na njemu tako dugo radilo?
Ø Najprije svesrdno zahvaljujem na pozivu da porazgovaramo o knjizi što smo je evo, pustili u život, pa kakav-takav. Za konkretno nastajanje jednog poetskog, posebice ovakvog jednog izričaja/pokušaja da se osmisli i opjeva život i svijet sa svim svojim fenomenima, temeljna je inspiracija jedna postojeća žeđ za priskrbljivanjem smisla po kojem se uopće može biti, napose biti čovjekom i djelovati, osjećati…ma što to značilo i ma kako to mogli uopće shvatiti i prihvatiti. Ta akcijska priroda našeg bivanja javlja se u mladosti kao uvid u tajanstvo:…sve nam je tajanstveno i nastojimo da spoznamo, pa promislimo. Kasnije, kad nastupi zrelost i zaokupimo se poslovima i stvaranjem, odjednom shvatimo da je igra ta koja nam je ono najvažnije, uvidimo da se najbolje osjećamo dok se igramo… upoznamo naše ljubavi i to postaje igra par exelans… Potom stignu godine kad sve postaje teže, zaokuplja nas san, promišljamo jesmo li dobili od života što smo tražili, jesmo li pak zaslužili ostvarenje sna koji nas zapravo oduvijek pokreće… i evo sad postaje i razvidno zašto je stvaranje ovog djela trajalo tako dugo:…Trebalo je da prođe čitav jedan život kako bi se s iskrenom smjelošću moglo posegnuti za gotovo cijelim jednim životom. Radujem se da sam imao strpljenja čekati i pomalo raditi i da je sam život potrajao da mogu ostvariti zamišljeno.
U vašim se pjesmama najčešće susrećemo s temama duboke introspekcije. Zašto je tomu tako i što time želite postići?
Ø U psihologiji, samoopažanje je opažanje vlastitih doživljaja i mi na koncu i imamo samo svoje, nemamo neke tuđe. Ono je najčešće spontano; tako svakodnevno opažamo svoje doživljaje, emocije, misli, itd. Drugi nam priopćuju svoje, no sad se već situacija komplicira… Tu su sad pitanja iskrenosti, razumijevanja, značenja etc. Zato kad smo na tom putu sami i sudimo o sebi ispitujući sopstvo možemo proniknuti dublje. Time se želi stići do eventualnog dobitka: sverazumljenja sama sebe, e kako bi se to spoznanje osvojilo i ljudima donijelo, kao što je nekad Prometej donio vatru ljudima. Ne zaboravimo kako je okrutno bio kažnjen zbog toga.
Koliko se u tom spoznanju uspjelo? Još nam ni sva znanost, ni filozofija, ni umjetnost nisu donijele konačna dobitka, ali radi se na tome… to je život…to je umjetnost…
Zašto ste knjigu naslovili grčkom riječju, a moglo je fino stajati i „Sačinjanje“?
Ø Jedno lako pitanje. Da bismo se podsjetili početka sve civilizacije, filozofije i znanosti koja s Grcima počinje. I da, moglo je stajati „sačinjanje“… Samo mi se čini da bi onda sve visilo u zraku, nekom praznom zraku. Ovako se bližimo izvoru.
U vašim stihovima dobrano se osjeti dah filozofije, koliko ona oblikuje vašu poeziju?
Ø Dobro, možda se osjeti, no zahtjev poiesisa nije filozofski i ne pretendira da bude uopće bilo kako shvaćen, ni u kom vidu, a pogotovu ne u jednoj apsolutnosti važenja izuzev samo i jedino kao sačinjanje, samoniklo kao takvo i u težnji da ostane takvo kakovo jest: jedna neskrivenost, jedna otvorenost, otkritost tek, a u blizini lijepoga. To bi moglo biti dobro. I da, mišljenje oblikuje poetsko, barem u mom slučaju.
Ø Novinar sam u datim okolnostima bio, jer sam morao to biti. Svako iskustvo vas unekoliko promijeni. Kao novinar nekako se nađete u središtu ljudske društvenosti i postoji taj osjet kao da pratite sve što se zbiva sa neke margine, nemate dojam da ste sudionik i da oblikujete svijet. A utiskujete svoje pečate i te kako u sve. Takvo iskustvo vas unekoliko privoli da sagledate sve drugim očima…i onda kad promislite…da, svakako utječe i na vaš umjetnički izraz. E koliko dobro ili loše, to ostaje za gonetanje čitateljima.
Imate li neki savjet mladima koji se žele okušati u pisanju stihova?
Ø Nekako mislim da najbolji savjet koji se može dati je da se ne daje nikakav savjet. Ima ona poznata priča o nekom mudracu kojeg je učenik tražio da mu otkrije tajnu mudrosti. Pa… Dugo je mudrac samo šutio, a učenik navaljivao. Onda ga je jednom poveo u šumu u prekrasan proljetni dan. „Čuješ li pjev ptica“ pitao je učenika. Ovaj je potvrdio. „A osjetiš li miris cvijeća“ pitao je učitelj. „Da“ opet potvrdi učenik. „Vidiš“ reče mudrac, „ništa ti nisam skrivao“.
Što posjetitelji mogu očekivati u petak na predstavljanju knjige?
Ø Kao što je i običaj, pročitat će se nešto stihova, netko će nešto kazati o djelu, čut ćemo par izvedbi voklanog sastava „Ivančice“ kojim ravna prof. Magdalena Marić; promotor će biti prof. Irena Čavara kojoj evo i ovako zahvaljujem. Sve skupa nadam se, trajat će manje od sata, na koncu ćemo posjetitelje malo počastiti i nadamo se da je to dovoljno da se ljudi malo opuste i odmore od ove teške zbilje koja je nad svima nama.
Hoćemo li morati dugo čekati na novi naslov?
Ø Hm. …Kako sada stvari stoje, moje je mišljenje da je moja poetika u ove dvije knjige zaokružena. Možda nije zatvorena, ali poraditi na još jednoj knjizi koja bi, ruku na srce bila samo ponavljanje već rečenog iako sam daleko od toga da sam baš o svemu ponešto kazao; bit će zasigurno jako teško, jer godine što slijede donose umor od svega. No, neka sve stoji otvoreno pa ćemo vidjeti što nam vrijeme svima donosi, a vama zahvaljujem na ovoj lijepoj mogućnosti da se predstavim široj publici. I svi su dobro došli makar se morali malo i stisnuti.
Razgovarao: Dario Plavčić, grad-busovaca.com portal
