U letjelici se garant razvila priča o tome kako je Bosna turska zemlja. Pričalo se, bezbeli, i kako je Sarajevo oduvijek bilo turski grad, pogotovo sad kad je očišćeno od kaura svih vjera i nacija.
Dobro, jednom davno od Židova, sad od drugih krivovjernih. Možda se pričalo i kako su sretni da slijeću baš u Sarajevo gdje su svoji na svome a ne u Mostar ili Banju Luku gdje bi ih kauri pregledali kao sav ostali svijet niže vrste, to jest kao one koji ne samo da nisu Turci nego nisu ni muslimani. Ne znam za ovo drugo, ali u ovo prvo sam siguran.
Kad je letjelica, s Božjom pomoći, aterirala na pistu sarajevskog aerodroma, oni koji su tu bili prvi put nadžidžali su se na prozor letjelice. Nije se imalo Bog zna što za vidjeti, sve nešto ubogo i malešno plus loše održavano, ali lijepo je baciti pogled na Tursku u kojoj nikad nisu bili. Erdogan, predsjednik, nije obraćao pozornost na svoju pratnju. Mislio je na svog din dušmanina Fetulaha Gulena, na Ameriku i ruske defanzivne rakete S-400 koje su trebale doći tih dana. Trump će se ljutiti, ali neka, kad neće da mu izruči Fetulaha…
Na basamake je prvi kročio Hasan Kakaoglu, najglasniji u hvaljenju Turske u Europi, to jest Bosne. Silazio je gegajući se, kao da mu jatagan smeta a turban ometa da se spusti na osvojenu zemlju. Kad su sišli u Tursku, neki su se dušmani u odijelima granične službe ispriječili ispred njih. Jedan ih je upozorio da ne prelaze crtu dok im se ne kaže.
Tu je Hasanu Kakaogluu (ili nekom drugom, nap. a) puknuo turski film. Viknuo je „Ovo je Turska!“ i udario graničara Kemu šakom u glavušu a njegova kolegu Muhidina zvanog Munja, žestoko potkačio laktom. Ako lažem ja, ne lažu kamere, one s kojih su posakrivali snimke.
Kako god, Turci su isukali duge cijevi kao nekad jatagane i namjerili ih na granične policajce. Nikome nije bilo lako, dok ovi skontaju koji je musliman a koji kaurin, ode glava. Zato je granična policija u mješovitom sastavu priznala tursku nadmoć.
Direktor granične policije je obaviješten o sukobu zvanom incident tek tri sata nakon nimalo milog događaja. Neki zločesti kauri iz granične policije bi da se slučaj ispita pa da se poremete dobri odnosi Turske i Bosne a neki bi da se udarci, psovke i duge cijevi naprosto zaborave poput logora za kaure u Sarajevu.
A zašto vam ovo pričam? Pa zato što mislim da ćete čuti malo ili ništa o ovome. Bude čovjeku krivo kad živi u zemlji koju Turska još smatra svojom kolonijom. Doduše, nije lako ni onoj Erdoganovoj pratnji. Kako će u Turskoj, kad se vrati doma, ispričati da mu nisu dali „preko crte“, kao da dolazi u Ameriku a ne u svoju Bosnu. Što je najgore, neki iz pratnje bi, baš kao i kauri Bosne i Hercegovine, mogli i posumnjati da Bosna nije Turska…
Veselin Gatalo
pogled.ba
