Bivši pripadnici Postrojbe za posebne namjene (PPN) „Ludvig Pavlović“ sa sjedištem u Čapljini, ne zaboravljaju svoje u ratu poginule prijatelje i suborce.
Potvrda toga je i svečano i dostojanstveno obilježavanje pogibije trojice pripadnika ove postrojbe 24. siječnja 1993. godine u sukobu s pripadnicima Armije BiH, nadomak Busovače. Tada su, u žestokom sukobu živote izgubili Ivan Šarac, Krasnodar Galić i Mladen Ćurčić.
Tim povodom, u nedjelju (28. siječnja 2018.) je u župnoj crkvi sv. Ante u Busovači slavljena sveta misa zadušnica koju je predvodio busovački župnik fra Zoran Jaković. Uz brojne vjernike iz Busovače svetoj misi su prisustvovali i pripadnici postrojbi HVO-a s područja srednje Bosne, koje su predvodili pukovnik Željko Ljubanić, ratni zapovjednik brigade HVO-a „Jure Francetić“ iz Zenice, brigadir, Duško Grubešić, zapovjednik brigade Nikola Šubić Zrinjski iz Busovače, general Ilija Nakić, zapovjednik brigade “Frankopan” te general Mario Bradara, jedan od zapovjednika brigade Ban Jelačić.
Prisutni su bili i članovi obitelji poginulih, te prijatelji i suborci, članovi Udruge pripadnika PPN-a „Ludvik Pavlović“, njih tridesetak, na čelu s ratnim zapovjednikom, generalom Draganom Ćurčićem. Nakon svete mise svi su oni uz spomen-obilježje poginulim braniteljima Busovače, podignutom u središtu grada, položili cvijeće i upalili svijeće. A to je, u ime političkih struktura vlasti Busovače i Srednjobosanske županije, učinio i predsjednik ŽO HDZ BiH ŽSB Radoje Vidović, federalni zastupnik i predsjendik OO HDZ BiH Vitez Boris Marijanović, federalni Zastupnik Ivo Tadić iz Žepča, dopredsjednica ŽO HDZ BiH ŽSB i predsjednica OO HDZ BiH Busovača Mirjana Plavčić, glavna tajnica HDZ-a BiH Miljana Glamuzina te predsjedatelj OV Busovača Josip Mravak.
Iako je i ranije u Lašvanskoj dolini bilo oružanih sukoba pripadnika A BiH i HVO-a, posebno u Travniku, Novom Travniku i Vitezu, događaji u Busovači kulminirali su u vremenu od 21. – 31. siječnja 1993. godine, a po mnogim prosudbama povjesničara i vojnih analitičara bili su i definitivni uvod u krvavi bošnjačko – hrvatski rat u Lašvanskoj dolini koji je trajao, uz potpunu blokadu ovoga područja, 316 dana.
Naime, u tom periodu u Busovači je bilo više oružanih sukoba, uhićenja, bombaških napada…, u kojima je, uz trojicu pripadnika PPN-a „Ludvig Pavlović, poginulo i desetak vojnika i civila hrvatske nacionalnosti iz Busovače i okoline.
Presječena je i putna komunikacija Busovača – Kiseljak, opljačkano je i iz svojih domova prognano više stotina Hrvata, a ništa bolje nisu prošli ni Bošnjaci na dijelovima općine pod kontrolom HVO-a. U tom vremenu, 26. siječnja u Dusini, zeničkom naselju na granici s općinom Busovača, pripadnici Armije BiH su masakrirali i ubili 10 zarobljenih hrvatskih civila i pripadnika HVO-a.
To je, ustvari bio i prvi masovni zločin počinjen na ovom području uopće. A počinili su ga pripadnici MOS-a u čijim su redovima, već tada, bili mudžahedini, kasnije pripadnici zloglasne postrojbe El mudžahid iz također po zlu i zločinima poznate 7. muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH. Pripadnici ovih vojnih formacija stravične zločine tijekom rata činili u srednjoj Bosni nad hrvatskim stanovništvom, ali i na području Zenice, Vozuče, na planini Ozren, na srpskim stanovništvom i zarobljenim vojnicima srpskim vojnicima.
Nakon tih incidenata i počinjenih zločina, početkom veljače potpisano je primirje, bilo je, pokazalo se, na klizavim temeljima, i nakon niza novih incidenata u vrijeme tog primirja, 16. travnja su prerasli i krvavi bošnjačko – hrvatski rat koji je u Lašvanskoj dolini trajao 316 dana.
