Iako je od posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Sarajevu, Novoj Biloj i Vitezu, prošlo već više od tjedan dana, komentari ovog posjeta su i dalje tema mnogih rasprava, komentara…
Piše: Zvonimir Čilić / Vitez.info
No, prije svega treba reći, cijelo poslijeratno vrijeme Lašvanska dolina je nezaobilazna kada su u pitanju dolasci najviših hrvatskih dužnosnika u Bosnu I Hercegovinu. Pa su tako u proteklim godinama ovaj kraj i Hrvate u njemu posjetili prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, Andrija Hebrang, Ivica Kostović, Mato Granić, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Ivo Sanader…, saborske delegacije, članovi Vlade republike Hrvatske, bivši predsjednik Ivo Josipović, nekadašnji premijer Zoran Milanović… i nedavno predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Sve to govori kolika se važnost iz Republike Hrvatske daje značaju ostanka i opstanka (Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, skoro otvaranje Konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u Vitezu op.a.) Hrvata u Lašvanskoj dolini i srednjoj Bosni, po mnogo čemu i kolijevci Hrvata ne samo na tom području.
I s takvim razumijevanjem, zadovoljstvom, dobrodošlicom i dobrim očekivanjima… s ljubavlju i maksimalnim uvažavanjem u Novoj Biloj i Vitezu dočekana je uvažena predsjednica Republike Hrvatske. No, na žalost, iza ovog posjeta ostali su „repovi“, kojih, po mišljenju ovdašnjih Hrvata, nikako nije smjelo biti. Jer, riječ je o neprihvatljivim propustima, gafovima, prije svega hrvatskih medija a i „krojača“ odnosa s javnošću pa i protokola predsjedničinog posjeta Sarajevu i Lašvanskoj dolini.
Naime, neshvatljivo je da hrvatski mediji, uz veliki naglasak predsjedničinog skrušenog odavanja počasti bošnjačkim žrtvama u Ahmićima i tek 3 kilometra zapadno, također u općini Vitez, hrvatskim žrtvama u Križančevu Selu, ni 25 godina nakon počinjenog zločina, recimo, ne znaju koliko je poginulih, masakriranih i ubijenih u ovom viteškom prigradskom naselju. I dok se za Ahmiće navodi službeni podatak od 116 žrtvama, za Križančevo Selo, ne samo bošnjački mediji, „lutaju“ s brojem žrtava od 34, 44… (svi elektronski mediji osim HTV 1), hrvatski portali, dnevni tisak…). Za takvo neznanje, za potpunu nezainteresiranost provjeriti i točne podatke proslijediti javnosti, nema opravdanja i takav odnos prema žrtvama ovog stratišta gdje je, također, počinjen stravičan zločin, među Hrvatima izaziva nevjericu, gnjev, frustracije. Na žalost, podatak o 44 poginula i ubijena našli smo i na službenoj stranici predsjednice Republike Hrvatske. Sramota, a na samom spomen-obilježju u Križančevu Selu, upisana su 34 poginula i ubijena vojnika i civila u dvosatnim borbama tog tragičnog 22. prosinca 1993. godine i 30 zarobljenih, živih odvedenih, mučenih, masakriranih i ubijenih. Te i takve podatke u proteklim godinama samo je portal Vitez.info, a i Večernjak na desetine puta objavio.
Kada su u pitanju „krojači“ protokola, uz potpuno razumijevanje predsjedničinog susreta s majkama Srebrenice, postavlja se pitanje što je s majkama Lašve, srednje Bosne…Jesu li suze i bol majki Lašve manje bolne nego majki Srebrenice? A reći ćemo, , u Lašvanskoj dolini je, poslije krvavog bošnjačko-hrvatskog rata ostalo više od 600 udovica, blizu 1000 djece bez jednog ili oba roditelja, samo u Vitezu 328 udovica i 451 dijete bez jednog ili oba roditelja. Što je sa srednjobosanskim „Katama Šoljić“ – Anicom Jurić i Sarafinom Lauš koje su u jednom danu (Anica, na očigled, u 15 minuta) ostale bez po tri sina i supruga? Zar se kroz protokol nije moglo (trebalo je, moralo…) naći petnaestak minuta za tužne majke Hrvatice iz Lašvanske doline, jer susret s predsjednicom ( koju ovdje neizmjerno vole i cijene), njezine riječi suosjećanja… sigurno bi im mnogo značile, kao i eventualna poruka da će se tražiti, zahtijevati procesuiranje počinitelja brojnih zločina ne samo u Križančevu Selu.. Podsjetimo, za strašni zločin u Ahmićima Hrvati su u Haagu osuđeni s više od 100 godina zatvora, dok se proces za također strašne zločine u Križančevu Selu još i ne vodi. A tako je i sa strašnim zločinima u Maljinama, Brajkovićima, Gučoj Gori, Čuklama, Orašcu, Vitezu, Busovači… Na žalost…!!!
