Početna BIH OVO JE BOSNA, NIJE HRVATSKA: Zašto Dudaković ne odgovara za nestanak generala...

OVO JE BOSNA, NIJE HRVATSKA: Zašto Dudaković ne odgovara za nestanak generala Vlade Šantića

0
Atifu Dudakoviću, zapovjedniku 5. korpusa tzv. Armije BiH Tužiteljstvo BiH ne stavlja na teret ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Šantić je nestao u noći s 8. na 9. ožujka 1995. godine u Bihaću. Hrvati u BiH smatraju da je ubijen po nalogu Alije Izetbegovića jer se odbio sukobiti s Babinom vojskom, odgovarao je Grudama, a ne Sarajevu koje je htjelo eliminirati HVO i s bihaćke bojišnice.

Atif Dudaković, nekadašnji zapovjednik 5. korpusa tzv. Armije BiH uhićen je s još 11 pripadnika tzv. Armije BiH zbog zločina protiv civilnog stanovništva srpske i bošnjačke nacionalnosti 1994. i 1995. godine na području bihaćke regije. Među uhićenima je Ibrahim Nadarević, savjetnik Safeta Softića, potpredsjednika SDA. Dudakovića i ostale Tužiteljstvo BiH tereti za kaznena djela ratnih zločina protiv civila bošnjačke nacionalnosti, pripadnika AP Zapadna Bosna i civila srpske nacionalnosti. Međutim, hrvatska javnost u BiH za ubojstvo generala HVO-a i HV-a Vlade Šantića, odgovornim smatra Atifa Dudakovića.

Prema dostupnim informacijama iz SIPA-e i Tužiteljstva BiH, Dudakovića se ne dovodi u vezi s nestankom odnosno ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Krajem 2017. godine, 23 godine od Šantićevog nestanka, uhićeni su Hamdija Abdić Tigar i još četvorica pripadnika tzv. Armije BiH. Postupak protiv Tigra vodit će se pred Kantonalnim sudom u Bihaću ukoliko se potvrdi optužnica Županijskog tužiteljstva Unsko-sanske županije, a kazneno djelo okvalificirano je kao “civilno ubojstvo”, a ne ratni zločin.

Šta je Vlado, šta hoćeš?

General HVO-a i HV-a Vlado Šantić nestao je u noći s 8. na 9. ožujka 1995. godine. Na području bihaćke regije HVO-a i Armija BiH zajednički su obranili enklavu u dolini Une od VRS-a. Zapovjednik 5. korpusa bio je Atif Dudaković, a general Šantić njegov zamjenik. Vlado Šantić se i danas formalno-pravno vodi kao nestala osoba. O njegovoj smrti, nestanku, načinu likvidacije, postoje brojna svjedočanstva. Ipak, jedno je sigurno, nakon žestoke svađe s Dudakovićem kojeg je nazvao “četnikom”, Vlado Šantić je posljednji put viđen u hotelu Sedra u Bihaću.

Jedan od svjedoka razgovora vođenog 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra kazao je kako su Hamdija Abdić Tigar i Vlado Šantić sjedili zajedno a s druge strane stola bio je Atif Dudaković, koji je HVO-ovom generalu rekao: “Šta je Vlado, šta hočeš, da bježiš, nećeš otići s ovog okruga, ostat ćeš s mnom do kraja rata i slobode”.

“Ne bih se mogao sad izjasniti šta mu je general Šantić odgovorio, jer nije govorio tako glasno kao general Dudaković… Mi smo se tu gore, zadržali jedno desetak minuta i upravo kada je general Dudaković rekao ‘ovo je Bosna, ovo nije Hrvatska’, tada nam je sa puškama u rukama i uperenim cijevima prišlo oko 15 policajaca i rekli nam da predamo oružje. Meni je to izgledalo čudno, jer sam u više navrata išao u pratnji generala Šantića i nikada nije traženo od nas da predamo oružje. Prilikom uzimanja oružja prema nama se nitko nije grubo ponašao niti nasrtao na nas. Jedan od policajaca koji se nalazio vani pitao je gdje se nalazi vozač mercedesa te da se da ključ. Dosta je vikao, bio je grub, imao je pušku u ruci i ja sam tada policajcu koji je bio na ulazu dao ključeve. Mi smo se ponovo vratili u praznu salu i vidim i pretpostavljam da nešto nije u redu”, rekao je svjedok.

Šantić je ubrzo nakon toga navodno napustio hotel. Svjedoci koji su krenuli sa Šantićem prema izlazu tvrde kako su ga trebali odvesti na spavanje ali da se on izgubio u noći u pravcu obližnjih vikendica. To je prema njihovim iskazima epilog događaja.

Ubojstvo u Kosteli

Dudaković, Tigar i njegova pratnja već godinama negiraju bilo kakvu odgovornosti za ubojstvo generala Šantića.

2014. godine jedan od navodnih svjedoka medijima je rekao gdje su posmrtni ostatci generala Šantića nakon čega su počele istrage i ekshumacija na brdima oko Bihaća.
Institut za nestale osobe brzo je potvrdio kako u pronađenim bačvama jesu ostatci, ali ne ljudskih kostiju.

Forezničari Federalne uprave policije iste su godine pronašli i tragove krvi generala Šantića u prostoru hotela Sedra a jedan od svjedoka je kazao kako je Tigar na izlazu iz bihaćke Sedre doviknuo “Radite s njim šta želite”.

Obitelj generala Šantića odgovornim smatra Atifa Dudakovića. Šantićev sin Duje govorio je kako je njegov otac već 1992. godine imao sukobe s Dudakovićem koji mu je razbio zube jer ga je Šantić nazvao “četnikom”. Dudaković je godinu i pol dana rata proveo u Hrvatskoj u odori JNA u zadarskom zaleđu gdje je sa zemljom sravnjeno selo Križ.

Ipak, nakon što je odveden razoružan do hotela Sedra, tvrdi se kako su Šantića u naselju Kostela premlatili pripadnici Vojne policije 502. brigade 5. korpusa tzv. Armije BiH kojima je ranije poginulo 30 vojnika. Navodno su razjareni vojnici Šantića, još živog, prevezli kombijem u zapovjedništvo Vojne policije iste brigade u zgradi stare željezničke postaje te ga smjestili na tavan, gdje je dočekao zoru.

Prije svanuća su ga izveli u naselje Kostela, kod kuće punca J. T., gdje ga je s četiri metka ubio izvjesni D. K. Tijelo je potom skriveno u željeznu bačvu u koju su vojnici natočili benzin, kiselinu i razrjeđivač. Neko vrijeme bačva je bila odložena kraj sličnih bačava tadašnjeg poduzeća Šipad Bina u centru Bihaća, a onda je zajedno s tim bačvama prebačena na deponiju.

Alijin nalog

Hrvati u BiH tvrde kako je generala smaknula Izetbegovićeva vojska i to po političkom nalogu iz Sarajeva, a Bošnjaci da je glavom platio suradnju i šverc sa srpskom stranom koja je Bihać držala u okruženju. U vrijeme nestanka Vlade Šantića bihaćka regija bila je u okruženju srpskih snaga, a branile su je združene snage Armije BiH i HVO-a kojima su zapovijedali Dudaković i Šantić. Deblokada bihaćkog prostora smatra se najuspješnijom zajedničkom operacijom snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH koja je spriječila “novu Srebrenicu”.

“Dudaković je u Bihać došao tek u kolovozu 1992. godine. A zna se kad je rat počeo u Hrvatskoj pa i u Bihaću. Poslije tog incidenta dolazio je kod nas i plačući govorio ‘Udario sam brata…'”, rekao je Duje Šantić. Dudaković sve ove godine tvrdi kako nema ništa s nestankom Vlade Šantića, baš kao i Hamdija Abdić Tigar.

“Ne znam što se s njim dogodilo, ne mogu potvrditi ni da je mrtav niti da je živ jer nema dokaza ni za jedno ni za drugo. Ja ga nisam ubio”, govorio je Tigar.

Aliji Izetbegoviću je navodno smetalo što je bihaćka brigada HVO-a u kojoj je Šantić bio zapovjednik odgovarala Grudama, odnosno, Hrvatskoj Republici Herceg- Bosni i odbijala sukobiti se s Babinom vojskom koju je Dudaković, bivši časnik JNA, optuživao za suradnju s Karadžićevim četnicima.

“Kao sigurnosna procjena zabilježeno je da je, premda je Peti korpus tzv. Armije RBiH cjelokupnu logističku pomoć primao iz Hrvatske, od čega je 10 posto moralo ići bihaćkomu HVO-u, Izetbegović preko Amora Mašovića naložio Dudakoviću ubojstvo karizmatičnoga generala Hrvatskoga vijeća obrane. Aliji je smetalo i to što je Šantić, sukladno opredjeljenju i samog vrha HR Herceg-Bosne, svojim snagama zabranio sukobljavanje s vojskom Fikreta Abdića, koju je Sarajevo optuživalo za suradnju s vojskom Radovana Karadžića s kojom je Atif Dudaković svakodnevno trgovao”, navodi se.

Prema nekim tvrdnjama iz hrvatskog tiska, Šantićevo ubojstvo naručio je Alija Izetbegović jer su HVO i Šantić nakon akcije u siječnju 1995. u Bihaću uživali veći ugled od Armije BiH i Dudakovića.

Tko je bio general Šantić

Vlado Šantić, zapovjednik bihaćkog HVO-a, odnosno 101. pukovnije ”Ante Knežević Krpe”, jedan od osnivača HDZ-a i nekadašnji potpredsjednik te stranke
Vlado Šantić rođen je 1952. godine u bihaćkom naselju Vedro Polje te je do rata radio kao knjigovođa u poduzeću Bihacit. Politikom se počeo baviti 1989. te sudjeluje u osnivanju bihaćkog ogranka HDZ-a Bosne i Hercegovine. Bio je potpredsjednik stranke te je obvezama bio vezan za Sarajevo, odakle se prebacuje u Hercegovinu i tamošnjem hrvatskom vodstvu pomaže u vojnoj organizaciji.

Odlukom predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana postavljen je za zapovjednika 101. pukovnije ”Ante Knežević Krpe”. Kao zapovjednik HVO-a na bihaćkom ratištu čvrsto se veže za političko vodstvo Herceg-Bosne te podnosi izvješća hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku.

Pred sam početak rata Šantić predlaže mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu, što nije realizirano, a kako se Bihać uskoro našao pod opsadom srpskih snaga, grad zajedničkim snagama brane 101. pukovnija te 5. korpus Armije BiH pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića, nekadašnjeg potpukovnika JNA, pod čijem zapovjedništvom je napadnut Lovinac te okolna sela u zadarskom zaleđu. Na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma Herceg-Bosne, održanoj 8. veljače 1994., Šantić je s Darijom Kordićem i Matom Mađarevićem izabran za potpredsjednika Zastupničkog doma, dok je za predsjednika izabran Ivan Bender.

Između prosinca 1994. i siječnja 1995. srpske snage uspjele su odbaciti 5. korpus i linije obrane prema Bihaću te dovesti grad u rizik da padne.

Međutim, Šantić je osmislio i pokrenuo vojnu operaciju HVO-a te 13. siječnja 1995. vraća sve ranije oduzete položaje. Valja napomenuti kako je Šantić tijekom borbi u Cazinskoj krajini zabranio sukobljavanje HVO-a i pripadnika vojske Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića, pridržavajući se uputa političkog vodstva Herceg-Bosne.

Dva mjeseca nakon akcije, 5. ožujka 1995., Šantića i Dudakovića posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba, koje su činili Muhamed Zulić, Bernardo Jurlina i Drago Lovrić. Šantić je pošao s njima u Zagreb, no zaustavila ga je vojna policija Armije RBiH zbog zapovijedi da ga zadrže u Bihaću.

Tri dana kasnije, 8. ožujka, generalu Šantiću se gubi svaki trag i do danas se vodi kao osoba nestala u ratu.