Gusti Grab, Kaćuni, Nezirovići.
Godina ’64. proteklog stoljeća kada sam se ja rodio je vrijeme koje mi daje za pravo da mogu svjedočiti o smjeni tipova zaprežnih vozila drvenih kotača, u zaprežna vozila s kotačima puhanih pneumatika, u daljnjem tekstu gumenih kola.
Naime, zamjena kotača od drveta za kotače od gume je uveliko omogućilo promjenu dotadašnjeg načina života ljudi na selu. Ljudi koji su odmah shvatili da gumena kola omogućavaju svladavanje velikih udaljenosti za nekoliko puta brže nego drvena kola, toliko su postali svjesni te činjenice da im se život za kratko vrijeme promijenio.
Jedan od ljudi iz tog vremena je i Ivo Batista Matka, moj djed, rođen 1906. godine iz Gustog Graba. Odmah je kupio gumena kola i zamijenio postojeća drvena. To mu je omogućilo da počne pružati usluge prijevoza ljudi i robe svojim susjedima. Robu su ljudi iz okolnih mjesta dovozili na svojim drvenim kolima do njegove kuće i vršili pretovar na gumena kola, koja su svojom veličinom mogla primiti stotine kilograma krumpira, jabuka, žita i ostalih proizvoda sa svoje zemlje.
Djed Ivo je uprezao svoje konje u nova gumena kola oko ponoći da bi se moglo stići do velikih gradova prije svanjavanja. Zenica je bilo glavno odredište na koje je trebalo prevesti robu iz Gustog Graba.
Po završetku prodaje naših poljoprivrednih proizvoda vraćalo se kući, a na kolima je uglavnom bila samo prazna ambalaža s vrijednim kočijašem Ivom i njegovim malim suputnikom u mojoj osobi i mojoj tetki koja sada živi u Njemačkoj.
Gumena su kola omogućavala da se i konji pokažu u svom pravom svjetlu, a najljepša odlika konja pored njegove snage je i način kretanja. Naime, vraćajući se kući s terena predivno je bilo uživati na kolima koje vuku konji krečući se u kasu.
Biti putnik na drvenim kolima značilo je osjećati se ravnopravnim svim drugim ljudima koji su se prevozili motornim vozilima, a ranije se nije moglo prometovati cestom s kolima drvenih kotača.
Gumena su kola uvelike promijenila dinamiku života i poboljšali prinose na selu jer su ljudi u jedinici vremena mogli ostvariti puno više prihoda zbog samih osobina novih kola:
brža pokretljivost, veća površina i jednostavnije održavanje. Životinje koje su vukle gumena kola su bile zdravije i duže su živjele, a i mnogo su uštedjele svojim vlasnicima što je u konačnici utjecalo na njihovu širu primjenu.
Gumena kola su preko noći približila ljude gradovima , u kojima se živjelo drugačijim životom od života ljudi na selu, i tada je grad prestao biti daleko, postao je stvarnost i budila se želja u ljudima da se kulturno uzdižu. Na gumenim se kolima moglo povesti puno više ljudi i natovariti puno više robe, jer su vlasnici kola brzo vršili preinake na samoj konstrukciji kola pa su ih pojedini ljudi posebno pravili za namjensku uporabu kao npr. prijevoz putnika ili prijevoz robe. Postavljanje gumenih kotača je toliko promijenilo i utjecalo na stil života ostalih ljudi sa sela jer su vlasnici gumenih kola počeli vršiti organizirani prijevoz ljudi do župne crkve sv. Ante Padovanskog u Busovači, koja je tada bila jedina crkva u Busovači. Tako je i odlazak na svetu misu bio omogućen svim populacijama u većem broju, i starima i mladima. Na isti način se vršio i prijevoz na svetišta u okolnim župama te se lakše hodočastilo.
Sve je to utjecalo na mijenjanje stila i navika života katoličkog puka u ovom kraju.
Organiziranim odlascima na svetišta ljudi su se više upoznavali i sklapali prijateljstva koja su zbližavala puk ovog dijela Središnje Bosne. Nema ništa bolje od upoznavanja novih ljudi i mjesta, proširivanja i razmjene dobara, iskustava i sklapanja brakova što se događa i danas, u moderno doba.
Konjska su kola s gumenim kotačima zasigurno utjecala i na to da su se ljudi koji su se kasnije rađali uvelike opredjeljivali za buduća zanimanja vozača autobusa ili vozača kamiona.
Zasigurno je i moj djed Ivo kao vlasnik gumenih kola imao ambicije da usmjeri život u pravcu pružanja usluga prijevoza ljudi ili roba, ali su gumena kola došla malo prekasno za njegove godine.
Oni koji su se rađali poslije 60-ih godina imali su široku lepezu tipova gumenih kola i mogli su lakše i jednostavnije ostvarivati veću dobit jer su im “utrli put” ljudi koji su prvi nabavili gumena kola.
Slavko Batista, Gusti Grab- Čep
