Euharistijsko slavlje patrona bilo je ovogodišnji središnji liturgijski događaj, kojemu je predsjedao ravnatelj Hrvatskog Caritasa franjevac konventualac fra Tomislav Glavnik
Euharistijsko slavlje patrona bilo je ovogodišnji središnji liturgijski događaj, kojemu je predsjedao ravnatelj Hrvatskog Caritasa franjevac konventualac fra Tomislav Glavnik, a dan kasnije liturgijskim slavljem i bratskim susretom, kojemu je predsjedao domaći sin splitski franjevac fra Dejan Međugorac!
Zenička župa Čajdraš, najmlađa među pet zeničkih župa, u bivšem Zeničkom sada u Žepačkom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije u Središnjoj Bosni, koja sa svojom župnom crkvom spada među deset župnih zajednica i župnih crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, obilježila je svoj ovogodišnji patron svetkovinu Srca Isusova. Euharistijskom slavlju predsjedao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa franjevac konventualac fra Tomislav Glavnik uz suslavlje aktualnog čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića, domaćih sinova svećenika mons. Tome i vlč. Stipe Knežević, fra Dejana Međugorca i uz sudjelovanje njegova brata fra Dragana, zatim drugih župnika i kapelana zeničkih župa.
Najmlađa zenička župa
Župa Čajdraš bila je prva župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koju je osnovao novoimenovani vrhbosanski nadbiskup dr. sc. mons. Marko Jozinović, 22. rujna 1977. god., a dekret utemeljenja proglašen je na čajdraškom groblju na spomendan sv. Anđela Čuvara, 2. listopada 1977. god. Sa svojim aktualnim župnikom vlč. Josipom Šimunovićem, vjernici ove župne zajednice, pripremali su se i ove godine s radošću duhovno i materijalno na ove velike dane: patron župe i treći susret prognanih i iseljenih župljana. Od prije tri godine ovaj važan liturgijski i duhovni sadržaj obilježava se kroz dva dana. Prvi dan u petak na svetkovinu Srca Isusova, 16. lipnja 2023. god., slavio se patron, a drugi dan u subotu, 17. lipnja 2023. god., organiziran je godišnji susret prognanih, izbjeglih, iseljenih i raseljenih župljana župe Čajdraš.
Bistue Nova
Za Zenički kraj važna je Bistue Nova, jedan od tri najznačajnija starorimska municipija i putno stajalište na rimskoj cesti Salona-Argentaria i središta kršćanskih biskupija u Bosni, bistuenske biskupije. Godine 533. spominje se episcopus Bestoensis ecclesiae. O važnosti Bistue Nove svjedoči i podatak da je njezin biskup Andrija (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom solinskih sinoda 530. i 533. godine. Iz antičke Bistue Nove spomenici su antički nadgrobni spomenici, ostatci starokršćanske bazilike i drugi spomenici. Godine 1892. na području Zenice arheološkim iskapanjima, koja je obavio Ćiro Truhelka u zeničkom naselju Bilmišće otkrivena je bazilika iz rimskog doba. Sve do današnjeg dana Bistue Nova ostala je naslovnom biskupijom i ima svoga naslovnoga biskupa, a to je trenutno pomoćni biskup Utrechta u Nizozemskoj mons. Theodorus Cornelius Maria Hoogenboom.
Proslava patrona župe
Prigodnom trodnevnicom euharistijskim slavljima i propovijedima uz osobnu ispovijed župna zajednica pripremala se na ovaj važan događaj. Svojom nazočnošću kroz tri dana ispunjavali su svoju župnu crkvu u Čajdrašu koja tijekom zadnje tri godine dobiva novi duhovni i materijalni izgled kako župnog stana tako i župne crkve i okoliša župne crkve u koji spada i spomen obilježje poginulim braniteljima i civilima, cjelokupnog čajdraškog okruženja i čajdraškog groblja. Novom izgledu okruženja župne crkve hvalevrijedno je pridodati prostor, od preko dvije tisuće kvadratnih metara, dar župljanina gosp. Slavka (Ivice) Tomić iz Gornjeg Čajdraša uz nesebičnu potporu svoje braće kojim cjelokupno crkveno okruženje župne crkvene u Čajdrašu, kojemu treba pridodati dugo očekivano i novoizgrađeno spomen obilježje poginulim braniteljima, koji su dali svoj dio ljepoti, duhovnom i materijalnom sadržaju i izgledu. Na ovogodišnja slavlja pristigao je lijepi broj vjernika župe Čajdraš iz tuzemstva i inozemstva, a koji trenutno „privremeno“ žive i rade izvan čajdraških i srednjobosanskih prostora.
Na sam dan svetkovine Srca Isusova euharistijsko slavlje bilo je središnji liturgijski događaj kojemu je predsjedao aktualni ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik, koji pripada franjevcima konventualcima i koji ne djeluju na bosanskohercegovačkim prostorima, iako lijepi broj zvanja potječe s ovih prostora. Dolazak fra Tomislava, koji pokazuje hrvatsku i katoličku ljubav prema ovim bosanskohercegovačkim prostorima i sunarodnjacima, bio je veliki poticaj za malo stado Čajdraša koji ostade na svojih zeničkim i čajdraškim ognjištima i u nadi protiv svake nade čini ostatak ostataka nakon svih progona i izgnanstava tijekom minuloga Domovinskog rata i poraća na prelijepim Zeničkim i Srednjobosanskim prostorima. Slavili su Boga i zahvaljivali mu za svu pokazanu ljubav, oličenu u svetkovini Srca Isusova, ostaše i opstaše na ovim prelijepim srednjobosanskim prostorima u svojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Oživljeni župni zbor, osvježena župna crkva izvana i iznutra i župna dvorana s drugim sadržajima, dali su svoj liturgijski prilog uz sudjelovanje mladih u liturgijskom pjevanju. Dobrodošlicu na početku i zahvalu na kraju euharistijskog slavlja, koji su sudjelovali u pripremama i u euharistijskom slavlju, izrekao je aktualni čajdraški župnik vlč. Josip Šimunović. Posebno je zahvalio predsjedatelju i propovjedniku fra Tomislavu Glavniku da se, na prijedlog aktualnog ravnatelja Caritasa BiH mons. Tome Kneževića, odazvao pozivu čajdraškog župnika i došao u Čajdraš u Središnju Bosnu.
Predsjedatelj fra Tomislav Glavnik u svojoj propovijedi u središte svoga razmišljanja stavio je srdačnost, zatim titranje srca za bližnjega, posebno za bližnjega u nevolji. Zatim je na primjeru milosrdnog Samaritanca koji je pokazao svu širinu ljudskoga srca, s napomenom kako reakcija treba biti sklad uma i srca. Postavlja se pitanje tko je moj bližnji danas i treba li moju pomoć, kome sam ja bližnji. Slika milosrdnog oca koji se raduje što mu se sin vratio, brine oko njega i za njegov novi početak, poštuje ga kao čovjeka, iako je pogriješio. Reakcija oca je bila takva kako ono što je učinio nije loše, kao da se ništa nije dogodilo, nego činjenica da je sin bio izgubljen, mrtav i oživje. Isusov ranjeni bok vojnik je kopljem probo, a zatim je iz njega potekla krv i voda. Srce Isusovo postalo je otvorenim za sve ljude sve do današnjega dana. I zato Isus ne odgovara šakom, već otvorenim srcem, ne šaka za šaku, nego otvoreno srce za čovječanstvo. Kad gledam srce Isusovo onda i sam trebam biti preobražen. Srce mi drugačije udara i dobiva snagu i kuca i za druge. Na kraju je propovjednik postavio pitanja prisutnima, jesmo li u dosegu Isusova glasa i osjećamo li njegovo srce?
Treći susret prognanih, izbjeglih, iseljenih i raseljenih župe Čajdraš
Subota nakon proslavljenog patrona, 17. lipnja, dan je liturgijskog i čajdraškog okupljanja i druženja i to po treći put. Aktualni župnik s vjernicima Čajdraša pripremili su liturgiju i stol zajedništva s pjesmom Zeničkog kraja i Čajdraške kotline i lijepog srednjobosanskog bećarca. Lijepi broj prognanih, iseljenih i raseljenih Čajdrašana došao je iz bližeg i daljnjeg okruženja, prošavši kroz srednjobosanske tunele i planinske prijevoje, kako bi sudjelovao na oba slavlja: patron i godišnji susret.
Euharistijskom slavlju predsjedao je Čajdrašanin splitski franjevac fra Dejan Međugorac uz suslavlje čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića, trojice sinova Čajdraša mons. Tome i vlč. Stipe Knežević i fra Dragana Međugorac. Svjestan patronskog liturgijskog okupljanja, uz okupljanje prognanih, raseljenih i iseljenih propovjednik im je posvijestio neke važne sadržaje koji su bitni za ljubav ne samo za rodnu župu Čajdraš, nego i za cijelu Zeničku dolinu, Središnju Bosnu i sve njezine vjernike. Oba dana završila su željom novog susreta za patron i okupljanja prognanih i raseljenih župljana. (kta)
IZVOR: KTA BIH
