Iako je sada gotovo sve poznato o Splićanki Nini Kuluz koja je pobjegla sa sinom Cesareom od bivšeg nevjenčanog supruga Alessandra Avenatija iz Italije, malo je informacija o tome kako je provela četiri godine života u Vitezu. Sugovornici u tom srednjobosanskom gradiću nemaju ni jednu ružnu riječ za Ninu.
Jedna od njezinih susjeda iz zgrade u Ulici kralja Petra Krešimira IV. kaže da za Ninine probleme nije čula sve dok o tome nije doznala s televizije.
– Uvijek je bila ugodna, uredna žena. Nisam primjećivala na njezinu licu tugu ili da je zabrinuta. Puno pozornosti posvećivala je sinu. S njim je zaista radila kao majka, ali i teta iz vrtića. Nina se s Cesareom bavila raznim aktivnostima, od crtanja, sporta, trčanja do boravka u prirodi. Sjećam se da sam viđala i njezina oca, odnosno djeda malog Cesarea. Čovjek je dolazio i izvodio bi unuka u šetnju ili na igralište za djecu, nedaleko od zgrade. Nosio je naočale. Znam da je koristila stan jednog od sinova pokojne Dragice Ružić – rekla nam je Ninina susjeda Mirela Pezić.
Nina se često družila i s Katicom Sučić, a sve je počelo kad su se Cesare, koji je u Vitezu dobio nadimak Kiki, i Katičin sin Luka upoznali na dječjem igralištu.
– Zahvaljujući našim sinovima koji su postali jako dobri prijatelji, i naš se odnos pretvorio u prijateljstvo. Mnogo vremena smo provodili zajedno u gradskim parkovima, na dječjim igralištima, u šetnji prirodom, na izletima – kaže nam Katica.
– Kiki je bio član košarkaškog kluba OKK Vitez, a pohađao je i školu plivanja u Franšiznom centru, dok je Luka bio više vezan za prirodu i životinje. Stoga smo postizali kompromise: malo sporta, prirode i društva. Želim istaknuti da smo se intenzivno družili četiri godine, provodili vrijeme s našim obiteljima i prijateljima, slavili rođendane, blagdane, odlazili na mise, organizirali piknike, čitali priče za laku noć… Nikad nisam vidjela ni osjetila nedostatak ljubavi, pažnje i razumijevanja u odnosu Nine kao majke i Kikija – dodala je Katica Sučić, prijateljica Nine Kuluz.
Ranč u Barnjaku
Nina Kuluz posebno je bliske odnose razvila s Markom Vidovićem i njegovom suprugom.
– Dragica Martinović predložila je da posjete moj ranč u Barnjaku, nedaleko od Viteza, gdje imamo mali ugostiteljski objekt, ali i lijepu prirodu, životinje. U to vrijeme imali smo i jedno lane s kojim se igrao Cesare. Nina nije govorila o svojim životnim teškoćama više od godinu dana. Mislim da nas je testirala. Moja supruga Renata prva je posumnjala da nije možda pobjegla od muža. Kad smo stekli njezino povjerenje, onda se otvorila i rekla da je pobjegla iz Italije od muža i stigla u Vitez sa sinom Kikijem. Rekla je i da je traži policija. U meni i mojoj supruzi Renati vidjela je jednu vrstu zaštite. Nakon što je spoznala da smo iskreni ljudi i da joj želimo pomoći, dovodila je Kikija da se igra, sadila cvijeće, pomagala spremati u kuhinji za goste. Kiki nikada nije spomenuo oca dok je bio na našem ranču. Kako su naglo otišli iz Viteza, tako je Kikiju ostala lopta koju mu je djed kupio i koju je jako volio. Ostalo je još nekih strelica i garderobe – govori nam je Marko Vidović.
Pitali smo Marka zašto je Nina odabrala upravo Vitez, a ne neko drugo mjesto?
Zaboravljena vjetrenjača
– Sve se odigralo slučajno. Kad se vratila iz Italije, kako nam je govorila, trebala je naći prikladno mjesto, gdje je neće pronaći ni bivši muž, ni policija. Poslije sam doznao da ima prijatelje u Šujici kraj Tomislavgrada. Oni su opet bili prijatelji s Ružićima iz Viteza, koji su imali prazan stan u Ulici kralja Petra Krešimira IV. Tako je Nina došla u Vitez i besplatno stanovala četiri godine jer joj stanodavac nije htio naplaćivati stanarinu. Plaćala je samo struju i vodu. U Vitezu je bila zaštićena u svakom pogledu, a isto tako i njezin sin. Da je zaista trebala fizičku zaštitu, bez problema bih se suprotstavio bilo kome tko želi povrijediti nju ili njezina Kikija. Ovdje su joj dolazili i roditelji, sestra, i nakon toliko godina postali smo prijatelji – govori nam Marko dok pokazuje vjetrenjaču koju je Nina kupila za Kikija i postavila u Markovo jezerce. Na vjetrenjači piše Štefan i Kiki.
Štefan je Kikijev dobar prijatelj iz Busovače. Njegova majka se upoznala s Ninom u Vitezu i bila je glavni prijevoznik Nininih roditelja i sestre u Vitez. Te akcije su bile kao u filmovima jer su znali da ih prati policija. Ninina rodbina nije nikada sjedala u autobus na splitskom kolodvoru, nego uvijek u drugom mjestu. Tim autobusom dolazili su do Međugorja, gdje ih je čekala Ninina prijateljica iz Busovače i dovozila u Vitez.
– Jednom prilikom je SIPA (državna agencija u BiH) dobila dojavu da to radi također razvedena gospođa iz Busovače pa su je posjetili. Međutim, nije ništa htjela priznati. Koliko mi je poznato, i danas su dobre prijateljice – kaže za Jutarnji list Marko Vidović.
Vitežani su, bez sumnje, u ovoj mučnoj priči na Nininoj strani. Konačno, na prosvjednom skupu u Splitu primijećen je i veliki transparent potpore Nini iz Viteza.
Srećko Stipović /jutarnji.hr
