Na busovačkim ulicama u posljednje vrijeme sve je više djece koja mole za novac. Vidljivo je to najviše vikendom ili poslije nekih kulturnih događaja pa čak i vjerskih obreda u obližnjoj crkvi ili džamiji
“Svako jutro u Busovaču dolazimo iz Zenice. Moramo prositi po cijeli dan i na kraju dana kući donijeti po 5 KM, da nas ne bi galamili i tukli.”
Ovako svoj život opisuje dvoje djece koji skoro pa svakodnevno obilaze busovačke kafiće, trgovine, druge radnje i ulice u potrazi za prolaznicima koji će im dati nešto novca. Ovo nije slučaj samo s ovom djecom, već velikog broja druge djece u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i regiji.
Mnogima su oni simpatični, simpatična je njihova ljubaznost, umiljatost, slatka lica dok sjede na ulazima u kafiće, hodaju od stola do stola, šuljaju se po ljetnim baštama, dolaze do parkiranih automobila ili čekaju ispred trgovine… govoreći i moleći: “Imaš li 10 feningi” ili “Daj čiko 10 feningi”, sve dok ih konobar ili netko drugi ne otjera.
Neki ih ne otjeraju, odluče se ponešto im dati ili kupiti neki slatkiš, hranu, platiti bijelu kavu ili toplu čokoladu
“Što mogu? Svima nam je poznato da novac koji “zarade” ne ide njima, nego da ga moraju predati. Znamo i da je ovo izrabljivanje, uzimanje dječjih sudbina i iskorištavanje radi interesa pojedinaca… Ali opet, ponekad ne mogu izdržati pa im dam pola marke ili marku, nekad kupim slatkiš, platim konobaru da im napravi bijelu kavu ili toplu čokoladu”, ističe u razgovoru za grad-busovaca.com portal jedna Busovka i nastavlja:
“Ako ne pomognem, osjećam grižnju savjest i strah od Boga da nisam pomogla u nevolji, a znam da sam mogla i trebala. Uvijek kažem, od srca i u Božje ruke s nadom da će to ostati tom nevinom djetetu”.
Predrasude prema romskoj djeci
Istraživanja koje je UNICEF proveo u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina pokazala su da su djeca koja rade na ulici izuzetno neobrazovana u odnosu na djecu koja redovito pohađaju školu i školske aktivnosti. Tijekom istraživanja je utvrđeno da je podjednak broj djevojčica i dječaka koji prose i većina njih su osnovnoškolske dobi. Najviše je iz romske populacije, no ima i drugih koji dolaze iz svih etničkih grupa. Konkretno u Busovači u većini slučajeva radi se o romskoj djeci koja tu dolaze i rade posljednjih nekoliko godina.
Nemarnost nadležnih i odgovornih za pružanje pomoći djeci, slaba socijalna osjetljivost i nedostatak financija u institucijama socijalne zaštite i mnogi drugi problemi direktno se održavaju na ovaj sve prisutniji problem u Busovači, ali u cijelom bosanskohercegovačkom društvu. Romska djeca zaslužuju priliku, zaslužuju školu, zdravstvenu zaštitu i život dostojan čovjeka.
Pozitivni primjeri
Iako u Bosni i Hercegovini postoji mnoštvo pozitivnih primjera vezanih za romsku djecu i populaciju, ponajviše u velikim gradovima i sjedištima regija, mi ćemo spomenuti obližnji Vitez i romsko naselje u Sofi i Kruščici. Tamo je aktivno nekoliko romskih udruženja koja skrbe o djeci i uz pomoć nadležnih rade kvalitetne programe koji za cilj imaju školovanje, afirmiranje u društvu i napredak na svim životnim poljima. Jedno od spomenutih udruženja je i udruženje “Mladi Romi”. U svom djelovanju ima dosta aktivnih članova koji rade na mnogim projektima, a pokrenuli su i folklornu skupinu koja njeguje kulturu i tradicijske običaje ovog naroda.
Oni nešto stariji se sjećaju jedne romske obitelji iz Busovače. Bilo ih je 7-8, a sva djeca su završila osnovnoškolsko obrazovanje i vjerojatno pronašla neki zdraviji put i korak u bolje sutra.
Što učiniti?
Na prvu misao čini se jednostavnim, no ovaj problem je duboko ukorijenjen u naše društvo. Politička, financijska, ali i kriza društva u cjelini ostavlja veliku mrlju na ovu populaciju u 21. stoljeću. Nadamo se da će ovaj problem biti prepoznat u Busovači u cijeloj državi uz pozitivne misli u nadu za bolje sutra.
