U znak sjećanja na 15. lipnja 1993. godine i tragično stradanje pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu na Busovačkoj planini, objavljena je posebna pjesma i video posvećen obilježavanju godišnjice događaja koji je ostavio dubok trag u životima mnogih.
Tog dana, 15. lipnja 1993., snage Armije BiH napale su konvoj humanitarne pomoći koji je bio upućen hrvatskom stanovništvu i braniteljima u potpuno opkoljenoj Lašvanskoj dolini. U napadu je ubijeno 18, a ranjeno 20 pripadnika HVO-a i civila iz pratnje konvoja, koji je nosio prijeko potrebnu pomoć – hranu, opremu i druga materijalna sredstva.
Konvoj se kretao po nepristupačnim i planinskim terenima Busovačke planine, uz veliki rizik, kako bi dostavio pomoć onima kojima je bila najpotrebnija. Taj čin solidarnosti i hrabrosti, nažalost, završio je tragično.
Video koji je snimljen u spomen na ovaj događaj donosi podsjećanje na žrtvu onih koji danas nisu s nama, kao i izražavanje poštovanja prema svima koji i dalje nose uspomene na taj težak dan.
Tekst i video pjesme možete vidjeti u nastavku:
Grad u dolini, tišina se vije,
Busovačka planina maglom se krije.
Barut u zraku, tragovi mladih,
što nikad ne stigoše nazad do dragih.
Planina šuti, a krik u njoj spava,
nosi imena u sjeni bez slave.
Mladi i tihi, u zemlji bez glasa,
njihova priča kroz planinu hoda.
Na stazama šumskim, gdje tišina boli,
gubila se mladost u šapatu gori.
Godina devedeset i treća – dani goli,
u šumi šaptali su u teškoj boli.
Planina šuti, a krik u njoj spava,
nosi imena — u sjeni bez slave.
Mladi i tihi, u zemlji bez glasa,
njihova priča kroz planinu hoda.
Majke ih sanjaju kad vjetar zapjeva,
u svakoj su suzi, kad kiša ne prestaje.
I sve što su mogli – dali su tada,
za jedan osmijeh, za malo nade.
Busovačka planina – čuva ih tiho,
u korijenu hrasta i kamenu sivom.
Planinski krik – kroz vjekove traje,
priča o mladosti… što zauvijek ostaje.
