Danas se obilježava 78. obljetnica Bleiburške tragedije. Riječ je o terminu koji označava masovnu likvidaciju pripadnika hrvatskog naroda i razoružanih hrvatskih vojnika u poraću Drugog svjetskog rata od strane partizanskih postrojbi. Kako na samom Bleiburškom polju u Austriji, tako i na Križnim putevima.
Po završetku Drugog svjetskog rata mnoge hrvatske obitelji na tragičan način izgubile su jednog ili više članova. I to u osvetničkom progonu razoružanih hrvatskih vojnika i civila od strane partizanskih postrojbi.
Značajan broj njih je na današnji dan prije 78 godina stradao na Bleibruškom polju u Austriji, a još više na Križnim putevima diljem Slovenije, Hrvatske pa čak i do Srbije i Makedonije. Stoga je sami spomen Bleiburga samo simbol cjelokupnog poslijeratnog stradanja hrvatskog naroda.
Novouspostavljeni režim se tako na okrutan način obračunao s neistomišljenicima, iako je rat na europskom kontinentu završio šest dana ranije. No povijesna istina je kako odgovornost za Bleibrušku tragediju ne snosi samo partizanski pokret.
Na sličan način partizanski pokret i kasnije uspostavljeni komunistički režim likvidirao je brojne hrvatske intelektualce, svećenike i sve one koji su mogli predstavljati opasnost novom režimu. A da ta tragedija bude još bolnija po hrvatski narod, kroz svih 45 godina trajanja komunističke Jugoslavije o Bleiburgu i partizanskim zločinima se nije smjelo ništa javno govoriti, dok osporavanja zločina još uvijek ima i u današnjem vremenu.
Povjesničar fra Robert Jolić zaključuje kako se u hrvatskom društvu za bolje sutra jasno moraju osuditi svi zločini proistekli iz ustaškog režima, a jednako tako i svi partizanski zločini. A ista stvar je i sa svim simbolima toga vremena. Nakon čega bi se ovi događaji mogli prepustiti povjesničarima na objektivno tumačenje.
