Dragi čitateljice i čitatelji, prenosimo vam čestitku i poruku fratara i časnih sestara župe Busovača.
Dragi vjernici,
zbog dugotrajne svjetske pandemije Corona virusom i ove godine dočekujemo svetkovinu Uskrsa u iznimnoj situaciji i pooštrenim mjerama kretanja. Dočekujemo dane Velikog tjedna s maskama na licu i mjerama distanciranja u crkvenom prostoru. Još nas više žalosti činjenica da se mnogi članovi naših obitelji nalaze u sličnoj situaciji negdje daleko od nas. Zbog sve oštrijih mjera kretanja većina ih i ove godine ne mogu s nama u župnom i obiteljskom zajedništvu slaviti svetkovinu Uskrsa. U sve nas se, bez iznimke, pomalo uvukla nesigurnost trajanja ovakvog stanja i neizvjesnost budućeg vremena, sumnja prema svakom drugom pojedincu, od čelnih ljudi koji ne nalaze rješenja, do najbližih susjeda, pa čak i članova obitelji, od kojih moramo držati propisanu distancu ili izvršiti mjere samoizolacije. Mnogi smo ovih dana ponovno ispunjeni nevjericom prema svemu što službeno i neslužbeno čujemo, a neki su i ožalošćeni smrću svojih najbližih.
Teško je ne primijetiti da u izvješćima evanđelista u danima muke, smrti i uskrsnuća Isusa iz Nazareta vlada veoma sličan duh. Prazne ulice u večernjim satima neodoljivo podsjećaju na „povlačenje“učenika u svoje domove nakon noći Velikoga petka i na „bijeg“ u svakodnevne kućne obveze. Nesigurnost sadašnjeg i budućega vremena veoma je slična onoj Isusovih učenika, koji su se morali pitati za smisao vremena provedenog s Isusom i povjerenja koje su mu iskazali. Naša trenutna sumnja ne razlikuje se od one Tomine koji nije želio vjerovati „glasinama“, nego napokon znati „što se to događa“ i što je u svemu tome istina. Nevjerica, tišina, ostajanje kod kuća podsjećaju na učenički „strah iza zatvorenih vrata“ i na što manju komunikaciju s bilo kime u društvu ondašnjeg vremena.
Šok zbog tako brze Isusove osude na smrt stavio je u pitanje život svakog pojedinog učenika, jer nitko od njih više nije bio siguran da ga neće zateći slična „sudbina“. Svi su se oni pojedinačno pitali za dane koji su pred njima, kao što se svi mi danas pojedinačno pitamo do kada ćemo biti „ugroženi“ onim što nas u ovom vremenskom trenutku okružuje.
Evanđelja i novozavjetni tekstovi ne vide, međutim rasplet ove nesigurnosti u nekom neobjašnjivom obratu u potpunu sigurnost i slijepo povjerenje u Isusa iz Nazareta, nego u promjeni razumijevanja Isusove poruke i površne vjere u Boga. Uskrsnuće mijenja učenike. Oni nisu više strašljivi vjernici svojih vlastitih iluzija o Isusu kao izraelskom Mesiji i spasitelju svijeta, nego osvjedočeni apostoli koji ponizno ali hrabro, neprimjetno ali odano, s malo riječi ali s dosta angažmana, u novim nesigurnostima i sumnjama, novim nevjericama i šokovima, šire svijetom Radosnu vijest o Božjoj snazi i prisutnosti u svijetu.
Neka nam i ovaj neobični, povučeni i šutljivi Uskrs bude povodom za to da i mi svoju površnu, samouvjerenu, strašljivu i nesigurnu vjeru preispitamo i postanemo – ne uvjereni nego Božjom snagom osvjedočeni– vjernici u Božju prisutnost i u ovom teškom, kaotičnom, neizvjesnom i evo već godinu dana nejasnom vremenu.
Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam fratri i časne koji djeluju u župi Busovača!
