USKRSNA ČESTITKA
Dragi župljani, prijatelji i posjetitelji stranice!
Slavimo Uskrs, najveću kršćansku svetkovinu i jednu od najvećih tajni naše vjere, tajnu spasenja. Prateći svete tekstove o uskrsnuću primijetit ćemo da se s umrlim Isusom nešto neobično dogodilo, ali tekstovi ne opisuju kako se to dogodilo. Ostaju samo riječi koje se čuju na praznom grobu: „nije ovdje“, „uskrsnu“ i „ide pred vama“.
Mi vjernici uskrsnuće doživljavamo kao jedno od znamenja, kao čudesnu prekretnicu u kojoj poslije muke i smrti dolazi novi život. U uskrsnuću vidimo i pobjedu nad zlom. Taj čudnovati Božji zahvat gledamo kao odgovor na mnoge neshvatljive patnje i boli, na nepravde i muke koje nedužan čovjek mora podnositi, na nevina stradanja koja se u ovom svijetu ne mogu opravdati. Uskrs gledamo i kao trijumfalnu prekretnicu nad ljudskom slabošću. O uskrsnuću ne razmišljamo samo u povezanosti s patnjom, nego i s ljudskom slabošću, s ljudskim grijesima i propustima, s ljudskim životnim omaškama i krivim sudovima, krivim odlukama i promašenim životnim postupcima. Vjerujemo da Bog „opravdava“ čovjeka i spašava ga snagom uskrsnuća.
Međutim, prema svetim tekstovima Isus je odavno navijestio svoju smrt i uskrsnuće te kao da u samom uskrsnuću nema nekog velikog „skoka“, neke velike prekretnice, nečeg posve čudnovatog. Božja snaga ostaje prisutna kako u Isusovu životu, tako i u njegovoj patnji i u samom uskrsnuću. Jer, uistinu sveti tekstovi na više mjesta govore o tome kako će se sve dogoditi „po Pismima“, ili će postaviti pitanje „nije li trebalo da Isus ustane od mrtvih?“. Pored sveg čudesnog događaja Uskrs je potvrda Božje stalne prisutnosti u Isusovu životu. Uskrs je prijelaz u zajedništvo s Bogom, što i drevna riječ za Uskrs, Vazam (prijelaz) zapravo i označava.
I zaista: kada čovjek ostaje pri vjeri da je Bogu sve moguće, da se čovjek vjernik posve može osloniti na Boga bez obzira kroz kakve muke prolazio, da naš život nije samo neki „slučajan“ dar od Boga, nego da ima osobito značenje u Božjim očima, da su naše patnje neki znak od Boga a ne samo „sudbina“, onda u toj Božjoj zbilji moguće je razumjeti da uskrsnuće nije samo neko čudnovato znamenje, nego potvrda Božje blizine u koju se Isus u potpunosti vraća.
Ali – to zaista jest tako – čim o uskrsnuću počnemo razmišljati posve ljudski, dakle bez božanske snage, odmah nam se smrt pokazuje kao nešto nelogično, a uskrsnuće kao nešto neobično i nestvarno. Kao kad se riba u vodi zaglavi u neki uski prostor pa ne može naći izlaz! Voda je ista, samo što je riba dospjela u tjesnac te se instinktivno uznemiri od straha. Tako je i ljudski život. On je, kao riba vodom, obuhvaćen Božjom snagom, ali čim počinjemo razmišljati iz svojih uskih životnih okvira, iz svojih životnih „tjesnaca“, odmah se čovjek odaje strahu: tako patnja postaje nelogična i apsurdna, život smatramo teretom, nepravda koju Bog pripusti postaje razlogom za osvetu drugima. Čim ljudski počnemo razmišljati o uskrsnuću, ono nam postaje nerazumljivo, jer ga svodimo u okvire ljudske logike, logike svijeta, u kojoj vrijede ovozemaljski zakoni straha od života i od ljudi, od gubitka i nestanka, zakoni posjedovanja i imanja, zakoni koristi i egoizma, interesa, nadmetanja, zakoni rata, pobjede i trijumfa nad drugima. Ako Uskrs mislimo samo ljudski, čovjek lako upada u zakonitosti svijeta, u kojem se i muka i smrt mogu pokazati apsurdnima, a uskrsnuće daleko od logike života.
Neka nam ovaj Uskrs bude poticaj za razmišljanje o prisutnosti Boga u našem životu. O njegovoj prisutnosti i onda kada nas život ne štedi i kada nosimo pečat patnje i muke koju ljudskom snagom ne možemo objasniti. Neka nam Uskrs bude potvrda Božje blizine. Uskrs je prelazak, pasha ili Vazam u posvemašnji život s Bogom, s Onim koji ne poriče svoja obećanja, ni u životu s njegovom mukom, a ni u uskrsnuću na život vječni!
Svima koji slavite Uskrs, Sretan Vam Uskrs!
Svim ljudima dobre volje mir i radost života!
Žele Vam fratri i časne sestre župe sv. Ante Padovanskog u Busovači.
