U nedjelju, 28. srpnja, u dupke ispunjenoj župnoj crkvi Svete Obitelji na Kupresu svečano je proslavljen Sedmi obiteljski dan u BiH i Četvrti svjetski dan djedova i baka i starijih osoba.
Svečanu euharistiju služio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom mons. Tomom Vukšićem te uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, generalnog tajnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ive Tomaševića, domaćeg župnika vlč. Tome Mlakića i još 10-ak svećenika.
Prije početka sv. mise kupreški župnik vlč. Mlakić pozdravio je nazočne biskupe, svećenike i vjernike, među kojima bračne parove koji slave 25., 50. i 60. godišnjicu braka, a posebice bračni par Anđu i Antu Čičak koji proslavljaju 70 godišnjicu bračnog zajedništva.
U prigodnoj propovijedi mons. Palić promišljao je o tomu što je obitelj i kako formativno utječe na čovjeka tijekom njegova odrastanja i života uopće.
„Sociološki gledano, obitelj je prije svega skupina ljudi koja pripada zajedno, biološkom vezom, brakom ili slobodnim izborom. To je skupina ljudi koji žive zajedno pod jednim krovom ili raštrkani po cijelom svijetu, s dvjema osobama ili stotinu.
Ako pitamo ljude što im obitelj znači, onda bismo odgovor mogli dati pomoću pojmova koje povezujemo s obitelji: odgovornost, ljubav, povjerenje, podrška, sigurnost. S druge strane, puno se boli, nasilja i mržnje događa posebno u obiteljima. Stoga je i rođena izreka: ‘Dom/obitelj je najopasnije mjesto na svijetu, jer se tu događaju najstrašnije stvari!’ Treba, također, reći da su iskreni, autentični pravi dom i obitelj mjesto i izvor mnogih blagoslova“, posvijestio je biskup Petar ističući kako je „obitelj naša sudbina“.
Osvrnuo se potom na biblijske likove koji pokazuju kako Biblija od početka priču o čovječanstvu donosi kao obiteljsku priču.
„Sjetimo se Abrahama, Sare i Hagare. Posljedice njihova odnosa vidljive su i danas: Židovi i kršćani nazivaju Izaka, Sarinoga sina, svojim pretkom, dok muslimani Jišmaela, Hagarinog sina, vide kao svoga pretka. Do danas predci pokazuju tu crtu razdvajanja. Ili sjetimo se braće Jakova i Ezava. Svađaju se i oko očeva nasljedstva. Tek nakon Jakovljeva bijega, nakon unutarnjih i vanjskih borbi, braća se izmiruju. Ali ni sestre ne žive zajedno u slozi. Rahela i Lea moraju dijeliti Jakova. Jakov voli jednu, ali dugo ne može imati s njom djece. S drugom ima djecu, ali nije voljena. Položaj žena odražava situaciju u zemlji. U nekim obiteljima ili zemljama rađa se mnogo djece, ali se doživljavaju neželjenima. I nije svaka ljubav plodna. Biblijske pripovijesti nam pokazuju da naše obiteljske okolnosti utječu na situaciju u kojoj se ljudi nalaze i na to kako se ponašaju jedni prema drugima“, kazao je mostarsko-duvanjski biskup ističući kako način na koji se čovjek nosi s obiteljskim sukobima utječe na to hoće li ljudi i narodi biti blagoslovljeni i u miru.
Osvrnuo se potom na naviještenu Riječ Božju posvijestivši kako je prvi ljudski poziv „biti čovjek“ i kako ga to čini članom obitelji, te da je drugi poziv „biti kršćanin“, što ga isto čini članom obitelji, ali one veće – Crkve.
„Svi smo odrasli s modricama, ogrebotinama i kvrgama. Nitko nije pošteđen svega onoga što život sa sobom nosi. Ali od svih se traži da naučimo živjeti dostojanstveno i skladno u odnosu s prirodom, sa samim sobom, s drugima, s Bogom. A to se najprije uči u obitelji. Stoga su roditelji nezamjenjivi u odgoju. Ni najbolje ponuđeno obrazovanje, ni sve kurikulne reforme najsposobnijih znanstvenika to ne mogu nadoknaditi. Nove generacije roditelja vrlo su nesigurne. Zato je najvažniji dar za roditelje koji im treba pružiti i društvo i Crkva: sigurnost, poticaj i ohrabrenje“, naglasio je biskup Petar nadalje pojašnjavajući događaj o Isusovu umnažanju kruhova nazivajući ga „zadanim ciljem nas kršćana, bez obzira je li riječ o pojedincima ili o obiteljima ili drugim zajednicama unutar Crkve“.
„Kad su završili s jelom, Isus kaže učenicima da skupe ostatke. Ova se riječ „skupljanje“, također, koristi za okupljanje zajednice. U ovo razmrvljeno vrijeme i trenutke važno je biti na okupu, važno je izgrađivati međusobno povjerenje i rasti iz dana u dan u njemu. Na taj se način stječe sigurnost. Isus opravdava zapovijed skupljanja riječima: “da ništa ne propadne” (…) Koristeći tako šarolik jezik, Ivan nam izražava svoju poruku: Isus Krist brine za nas. On nam daje ono što nam je temeljno potrebno za život, dovoljno, a ne premalo. Kao pojedinci i kao obitelji trebamo se okupljati s njim jer on želi da imamo dovoljno i da ne trpimo nedostatak. Nitko ne smije biti izgubljen, nego su svi, baš svi pozvani k njemu“, naglasio je, uz ostalo, mons. Palić spomenuvši događaj od 26. srpnja na otvaranju Olimpijskih igara u Parizu gdje je kršćanstvo „izrugano i poniženo“. „Kršćani su s pravom bili osjetljivi i kritični (…) Međutim, i to je znak. S jedne strane da je današnji čovjek gladan za Kristom i svim vrjednotama koje danas ne prolazi u okolnostima života. S druge strane, poziv je to svim kršćanima na iskreno, autentično i svjedočko življenje našeg kršćanskog opredjeljenja“, kazao je propovjednik na kraju potaknuvši na pitanje „slijedimo li Isusa kao mnoštvo u ono vrijeme radi svoje izvanjske, materijalne koristi? Ili ga slijedimo vjerom, vjerujući da je naš Spasitelj?“
Nakon homilije biskup Petar krstio je malenog Antu Šarića.
Poslije župnih oglasa nadbiskup Tomo blagoslovio je nazočne koji su obilježavali srebrni, zlatni, dijamantni i platinasti bračni jubilej. Pola stoljeća bračnih zavjeta proslavili su Mara i Ivo Lučić (Podmilačje), Kata i Mirko Kuštro (Kupres), Mara i Jakiša Bošković (Blagaj-Buna), Ruža i Nikola Šunjić (Mostar) te Ljubica i Drago Krišto (Tomislavgrad). Dijamantni jubilej proslavili su Ana i Zdravko Pandža (Mostar), a platinasti Anđa i Ante Čičak (Kupres).
Četvrt stoljeća od sklapanja sakramentalnog braka proslavilo je 12 parova.
Liturgijsko pjevanje animirao je zbor župe Sv. Ivana Krstitelja iz Lug-Brankovića.
