Katarina i Julija su se, na kraju opće audijencije 11. svibnja, susrele s novinarima i opisale stanje svojih supruga, zabarikadiranih u čeličani Azovstal u Mariupolju: „Bio je to ‘povijesni trenutak s papom Franjom“, kazale su nakon susreta.
Došle su u Rim pozdraviti papu Franju i zatražiti pomoć, bilo kakvu pomoć, za svoje supruge zabarikadirane sa stotinama drugih civila u Azovastalu, mariupoljskoj čeličani koja je tjednima postala bojno polje i epicentar drame sukoba u Ukrajini. Katarina Prokopenko i Julija Fedosiuk, supruge dvojice zapovjednika bojne Azov, sudjelovale su u općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra i na kraju su se nakratko mogle susresti s Papom. Bio je to kratki trenutak, koji je trajao nekoliko minuta, ali ga dvije žene novinarima koje susreću na Trgu Sv. Petra nakon audijencije opisuju kao “povijesni trenutak”.
Jedna iz Kijiva, druga iz Lavova, obje sada na putu za Njemačku, odgovaraju na pitanja spuštenih očiju i izgovarajući svaku rečenicu s uzdahom. Kažu da govore u ime otprilike 500 supruga vojnika u Azovstalu. S nekima su u stalnom kontaktu. “Ovo nam je slomilo srce”, kažu novinarima opisujući susret s Papom.
“Ne mogu ni objasniti što sam osjećala u tom trenutku. Bila sam malo nervozna, jer je to povijesni trenutak i svi se nadamo da će pomoći u spašavanju života naših supruga i vojnika Azovstala. Nadamo se da će nam ovaj susret dati priliku da im spasimo živote”, kaže Julija. Ona i Katarina sada imaju samo jednu nadu: da se ukrajinski borci mogu evakuirati u treću zemlju. U tom slučaju, uvjeravaju, “spremni su položiti oružje”: “Svi smo spremni pomoći im, nadam se. Učinit ćemo sve što je moguće da ih spasimo.”
Situacija u Azovstalu
Dvije mlade Ukrajinke govore da su s papom Franjom razgovarale na engleskom, detaljno opisujući situaciju u Azovstalu, gdje je oko 700 ranjenih vojnika, s udovima u gangreni ili amputiranima. Mnogi su, prema izvještaju dviju žena, umrli i nisu pokopani prema kršćanskoj tradiciji. Tijela se nastavljaju raspadati jer nema hladnjača. Osim vojske, djevojke kažu da je u podzemlju željezare još uvijek mnogo civila, uglavnom obitelji vojnika koje se boje evakuacije. Strah ih je, prenosi Vatican News, da će njihovi supruzi biti mučeni i ubijeni.
Nestašica zaliha
Situaciju pogoršava nestašica zaliha: nedostaje hrane, vode, medicinskih potrepština, a posljednja bolnica uništena je bombama. “Situacija je strašna i svi to osjećamo, pratimo odavde, dok sjedimo. Svaki dan gledamo ove strašne vijesti”, objašnjavaju djevojke. Ove vijesti telefonom im javljaju muževi. Jedan je sinoć nazvao svoju suprugu, a ona danas, u suzama, kaže da ga je uvjeravala da će učiniti “sve” da mu spasi život. “Oprostite što sam jako nervozna”, povjerila se novinarima, navodeći i da ju je suprug prije dva dana zamolio da potraži članak o tome kako što dulje živjeti bez vode. “Takva je situacija!”.
Molitve
Katarina i Julija su tada zamolile Papu za pomoć kako bi se odmah omogućili humanitarni koridori za evakuaciju posljednjih preostalih u željezari. Papa ih je uvjeravao u molitve i rukovao se s dvjema ženama. Inzistirale su da Papa pođe u Ukrajinu ili možda u Moskvu – kako je i sam izjavio svoju namjeru – kako bi razgovarao s Putinom i pronašao posredovanje koje bi dovelo do kraja ovog okrutnog rata.
Apel međunarodnoj zajednici
Dvije djevojke apeliraju i na međunarodnu zajednicu da formira “jaku koaliciju” koja će im omogućiti premještaj u treće zemlje. Koje zemlje? “Ovisi o tome koje ih imaju hrabrosti dočekati. To može biti Turska, Švicarska ili bilo koja druga država koja ih želi prva evakuirati, pomoći i spasiti. Očekujemo to… Ako naši muževi mognu otići u treću zemlju, išle bismo s njima. Tada se nadamo da ćemo se vratiti u Kijev i u Ukrajinu koju volimo. Za nas je važna, ne želimo biti izbjeglice”.
