Autor: Jozo Pavković, Večernji list
Iako ga optužuju da je “hrvatski čovjek” u OHR-u, Schmidt je u zasebnim odlukama vješto izbalansirao između interesa i želja svih strana u FBiH. Odlukama je ojačao građanski, a oslabio nacionalni segment
Politički triler oko formiranja vlasti u Federaciji BiH završen je nakon još jedne intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojom je, zapravo, omogućio da se sedam mjeseci nakon izbora konačno izabere entitetska Vlada.
Iako je pod stalnom medijskom paljbom iz Sarajeva i optužbama da je “hrvatski čovjek” u OHR-u, Schmidt je, zapravo, u zasebnim odlukama vješto izbalansirao između interesa i želja svih strana u FBiH. Očekivano, najviše se komentira njegova privremena odluka kojom je, zapravo, na samo jedan dan omogućio onima koji su tvrdili da imaju parlamentarnu većinu (stranke “trojke” okupljene oko SDP-a i HDZ-a BiH) da zaobiđu blokadu dopredsjednika FBiH iz SDA Refika Lende. Dobili su priliku u Parlamentu dokazati imaju li većinu od 50 ruku za izbor Vlade Federacije na čelu s Nerminom Nikšićem (SDP).
Ispostavilo se da, unatoč velikom pritisku Izetbegovićeva SDA i Komšićeva DF-a da na različite načine obore parlamentarnu većinu, ona postoji. Koliko je to razljutilo SDA i DF koji odlaze u oporbu, najbolje svjedoče fizički napadi njihovih pristaša na zastupnike ispred zgrade Parlamenta uz psovke i povike “izdajnici” i “ustaše”. Čak su sadašnje “izdajnike”, poput Kenana Uzunovića, htjeli potkupiti nudeći im za “ruku” tri milijuna maraka u kešu. Vjerojatno je to znao i Schmidt, koji je nametnuo i odluku po kojoj se za kupnju zastupnika može kazniti i do 10 godina zatvora. Uveo je i mogućnost izvanrednih izbora kao “lijek” za blokadu uspostave vlasti.
Suočen s gubitkom vlasti, SDA je proteklih mjeseci maksimalno zaoštrio političku i nacionalnu retoriku pa njegovi simpatizeri u hrvatskome dijelu nove parlamentarne većine vide isključivo “ustaše”, a u bošnjačkom “izdajnike”. Zbog otvorene potpore formiranju nove vlasti, američka, britanska i europska diplomacija etiketirane su kao islamofobi, nacisti, okupatori… SDA pritom zaboravlja kako je, uz pomoć tih istih stranaca, na sličan način uspostavio prethodnu Vladu koalirajući sa SDP-om i izbacivši većinsku hrvatsku biračku volju. Na čelu te “platformaške” vlasti bez hrvatskih stranaka također je bio premijer Nermin Nikšić.
Ne slučajno, prešućuje se druga odluka visokog predstavnika kojom je, zapravo, trajno ukinuo mogućnost veta jednog od triju nacionalnih predstavnika u Predsjedništvu Federacije ako on nema potporu najmanje 3/5 izaslanika iz svog nacionalnog kluba u Domu naroda. Tom ustavnom promjenom, koja će stupiti na snagu za godinu dana ako u međuvremenu sam Parlament FBiH ne usvoji drukčija rješenja, ukida se jedan od ključnih mehanizama zaštite nacionalnog legitimiteta pri formiranju vlasti, koji u Federaciji postoji još od Washingtonskog sporazuma. Kao znatno malobrojniji i izloženiji majorizaciji, Hrvati nisu sretni zbog ovakve odluke visokog predstavnika, što su javno i obznanili kroz reakciju Hrvatskog narodnog sabora BiH.
Od galame SDA i DF-a hrvatsko se nezadovoljstvo ne čuje iako je objektivnim promatračima i na bošnjačkoj strani jasno da je Schmidt, ukupno gledano, odlukama ojačao građanski, a oslabio nacionalni segment sustava vlasti u FBiH. Građanski je druga riječ za većinski koncept u kojem oni kojih je više, a u Federaciji su to Bošnjaci, dobivaju i veću političku moć. Hrvati očekuju da se ustavnom i izbornom reformom u ovom mandatu ipak riješi pitanje zaštite nacionalnog legitimiteta pri izboru federalne vlasti, ali i izbora članova Predsjedništva BiH, što Schmidt u svojoj odluci nije ni spomenuo.
Hrvati jesu osigurali reprezentativnost u novoj vlasti, ali, što je možda i važnije, položili su ispit političke zrelosti. Osim HDZ-a BiH, u novoj parlamentarnoj većini i druge su dvije članice HNS-a (HDZ 1990. i HNP). Nacionalni interes stavljen je u prvi plan, a političke taštine gurnute su ustranu. Time se potpuno opravdalo formiranje i djelovanje HNS-a kao krovne organizacije bh. Hrvata.
Za Hrvate u BiH prevažno je i što su nakon dugo godina u SAD-u, Velikoj Britaniji i EU uspjeli valorizirati političku kooperativnost i proeuropsku politiku i što ih se danas u ključnim zapadnim centrima moći tretira kao faktor stabilnosti u BiH i na Balkanu. Velike zasluge za to, zašto ne reći i ovaj put, pripadaju lobističkim i diplomatskim aktivnostima institucija i dužnosnika RH, a prvenstveno premijera Andreja Plenkovića.
Sad je pred novom vlašću u BiH velika zadaća da opravda povjerenje i vlastitih birača i međunarodnih saveznika. Uz brojne reforme, od njih se očekuje da stabiliziraju zemlju i relaksiraju međunacionalne odnose. Dvije vodeće nacionalne stranke Bošnjaka i Hrvata to svih ovih desetljeća nisu znale i htjele. Sada će, prije svih, HDZ sa SDP-om i pokušati uspostaviti povjerenje dvaju naroda. Može li se preko građanskih bošnjačkih partija riješiti i hrvatsko nacionalno pitanje, sada će ponajmanje ovisiti o Schmidtu.
