Nove godine na početku ovog stoljeća,uglavnom sam čekala u radnoj atmosferi…radila sam u Hercegovini u ugostiteljstvu…
otišla sam u školu ali mi se otac razbolio i umro,majka bez posla a mlađi brat je bio maturant a onda vojnik u Čapljini…ja bih,nakon što svi gosti odu iz lokala,prostrla deku na trosjed u kafiću,oprala se malo u umivaoniku toaleta i zaspala…spavala sam dva ili tri sata dok ne dođe spremačica i ne probudi me…kretao je novi radni dan,meni studentici kroatistike…jela sam uglavnom što je bilo u kafiću,ako nije nitko donio neku mezu,uzimala sam kruh i pravila drobu od mlijeka i meda koje su gazde kupovale i koji se nisu pisali u popisu robe…pušila sam sve cigare koje su nekome ostale i slala novac svojima kući,za drva,struju i hranu…moji prijatelji su me pozdravljali,popili piće kod mene i odlazili na dočeke…
u Busovači su svi u to vrijeme sve kupovali u trgovini “kod Šutića”…odjeću,kućne potrepštine…i pokazivali mojoj mami i meni…nisam nikad ušla u tu prodavnicu,jedino gdje smo trošili sve tih godina je bila apoteka…nisam nikad odustala od svojih snova,a mama nikad nije rekla da požurim sa završavanjem fakulteta…sutra je Nova godina…mi smo ustale i razmišljamo gdje bi mogle…ja sam joj rekla da bira,hoće li u Makarsku kod Šutića u apartman,hoće li u Dubrovnik,Split…gdje god želi,vozim i častim…u godini dana sam kao profesor hrvatskog jezika,zaradila 14.tisuća maraka i to mi je dovoljno da jutros mogu izgovoriti ove riječi,ponuditi izlet gdje mi srce želi,poljubiti mater,zemlju po kojoj hodam i kazati kroz suze BOGU HVALA!
