U povodu obilježavanja godišnjice ratnih događanja iz travnja 1993. godine, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO HB Busovača objavila je emotivan tekst sina poginulog branitelja Ante Lovrića, koji je poginuo braneći svoj dom i obitelj na području Kule.
Tekst donosi osobno sjećanje na teške ratne dane i stradanja tijekom napada na Busovaču 25. i 26. travnja 1993. godine, naglašavajući žrtvu branitelja i patnju lokalnog stanovništva.
Tekst prenosimo u cijelosti.
Zoran (Anto) Lovrić
Na današnji dan u hladno jutro 1993. Godine, nad Busovačom se nadvila tama kakvu nijezini ljudi nisu mogli ni slutiti.
U prvim satima dana započeo je silovit koordiniran napad muslimanskih snaga na svim crtama obrane grada.
Brigada za brigadom-302., 303., 307., i 333 krenule su s. Jednim ciljem:
Slomiti obranu, pregazit otpor i ovladati Busovačom.
Dan je nosio strah, ali ono najgore tek je dolazilo.
U 15. Sati i 35. Minuta nebo se otvorilo u ognju – Šest razornih granata sručilo se na srce grada. Četiri su pogodile bolnicu, mjesto nade i života, a dvije su raznjele tišinu gradskog parka.
Krikovi ranjenih, dim, razrušeni zidovi i izgubljeni životi ostavili su rane koje nikad neče zacjeliti.
Istovremeno iz prostora Kačuna, započela je nova tragedija. Sela Nezeroviči, Oselište, Gusti grab, Solakoviči, Javor i Donje polje našla su se na udaru.
Kuće su Gorjele, ognjišta nestajala u plamenu, a Hrvatsko stanovništvo tih krajeva bilo je nasilno izbrisano-protjerano, razasuto, slomljeno.
No najžešči udar tek slijedi.
Treći pravac napada otvoren je preko planinskog masiva Hum-Kula.
Cilj je bio jasan:
Zauzeti Kulu s koje se vidi cijela lašvanska dolina-simbol nadzora, ali i nade za obranu.
Upravo ondje odvijala se prava drama.
Napadi su bili nemilosrdni a gubici ogromni.
I danas, kada se izgovori ime “KULA” u očima onih koji su preživjeli taj pakao zatreperi bol, a u grudima se stegne nešto teško i Neizrecivo.
Mladi nedovoljno iskusni borci, gurnuti naprijed bez predaha, nailazili su na čvrste i dobro pripremljene zapreke HVO-a. Padali su u valovima, jedan za drugim, dok ih je neka nevidljiva sila, vođena žurbom i bez milosti, tjerala ravno u smrt.
Cijena obrane bila je strašna. Krvava. Neizbrisiva.
Na tom svetom krvlju natopljenom tlu, tog dana svoje su živote položili pripadnici brigade HVO “Nikola Šubuć Zrinjski”
1. Anto Lovrić
2. Josip Ćosić
3. Željko Akrap
4. Marko Tomćić
5. Marko Bilanović
6. Jozo Vuleta
Njihova žrtva nije samo zapis u povijesti-ona je opomena, sjećanje i zavjet.
Počivali u miru božjem.
Slika pokojnog Ante Lovrića.
