Nikada ga nije zaboravila, ali nije ni sanjala da će joj se izgubljeni sin javiti – baš na njezin rođendan.
Zdenku Mijalović život nije mazio. Njoj je 1992. godine centar za socijalnu skrb oduzeo sina. Mislila je da ga više nikada neće vidjeti, a onda se dogodilo čudo. Zbog okrutne situacije u kojoj se našla odlučila je i napisati knjigu “Osuđena”.
Zdenka sada živi u Francuskoj sa svojih troje djece i suprugom. Miloš, sin kojeg nije vidjela otkad je bio beba, čak 31 godinu, uspio je pronaći i kontaktirati preko Facebooka. Dijete joj je davno oduzeto, kaže, zbog trenutka nepažnje ostalih članova obitelji – u razdoblju kada se preselila u Njemačku.
“Te godine sam odlučila sa suprugom iz drugog braka otići u Njemačku. To je bilo vrijeme kada je počeo rat u Jugoslaviji. Otišla sam u potrazi za boljim životom za sebe i svoju obitelj i stvoriti uvjete da tamo dođu i oni.
Međutim, nije bilo šanse da ih dovedem, uveli su vize. Nije bilo linija autobusa, zrakoplova, i u tom kratkom razdoblju dogodio se jedan nesretan događaj u Srbiji, kada je Miloš imao dvije godine. Na trenutak je ostao sam čpored otvorenog prozora. Vidio ga je susjed, polako se približio i skinuo dijete s prozora. To je bio alarm za policiju i socijalnu službu.
Ni ja, ni biološki otac nismo bili tu, a on ga nije ni želio. Uzeli su ga i odmah dali na usvajanje. Nitko me nije ni obavijestio, samo su ga oduzeli i dali”, ispričala je Repac, prenosi Radiosarajevo.
Nikada ga nije zaboravila, ali nije ni sanjala da će joj se izgubljeni sin javiti – baš na njezin rođendan.
“Srednji sin mi je na društvenim mrežama čestitao rođendan, da bi mi nakon nekog vremena stigla poruka “Konačno sam vidio svoju majku”.
On je već znao moje ime, ali nije znao gdje sam. Našao me jer je njegova daljnja rođakinja po biološkom ocu došla do njega, i dala mu informacije o meni. Tražio me i vjerojatno je pronašao i profil mog sina – i tako je nastao razgovor kroz poruke”, prisjetila se.
Kad je shvatila što se događa, uslijedio je veliki šok, a sin joj je odmah rekao da se ne ljuti na nju zbog tužne situacije u kojoj su se našli.
“Pamtim njegove prve riječi koje su bile “Opusti se, što je bilo, bilo je, ništa ti ne zamjeram”. Napisao mi je da prestanem osuđivati sebe, da me on ne osuđuje, da sam bila nemoćna te kako svi griješimo i da ćemo biti u redu. Pokušavala sam ga i ranije pronaći, ali mu je obitelj koja ga je usvojila dala novo prezime.”, navodi.
Ova žena, koja je također posvojena, kaže kako joj je drago što je Miloša usvojila dobra majka te je svoju knjigu počela pisati kako bi njezin sin saznao pravu istinu.