Suvremeni svijet nezamisliv je bez mobitela, a temelj društva i svijeta mora biti obitelj.
No, u ovom svijetu kao da je taj temelj poljuljan, jer se više “družimo” s mobitelima nego s članovima vlastite obitelji. Postajemo otuđeno društvo.
Svima dostupni mediji kao da “odgajaju” današnju djecu.
Kako se izboriti za normalan odgoj vlastitog djeteta u svijetu nametnutih negativnih vrijednosti; kako odgojiti normalno i sretno dijete, teme su kojima bi se svi roditelji, odgajatelji, prosvjetni djelatnici, kao i svi drugi odgovorni za budućnost ovog svijeta trebali više pozabaviti.
Nažalost, sve je veći broj mladih koji ne vide smisao svoga života. Stoga svaki stručni savjet i predavanje je dobro došlo.
O tim temama, dr. sc. Ankica Baković će u petak, 28. travnja održati predavanje u Domu kulture Prozor-Rama.
Ankica Baković je psiholog, psihoterapeut, doktorica znanosti, supruga, majka troje djece. Osnivač i voditelj neurofeedback centara u BiH.
Na pitanje što ju je potaknulo da bude psiholog i psihoterapeut za portal rama-prozor.info odgovara:
Želja mi je bila u živote ljudi unijeti više sreće i optimizma. Razmišljala sam o studiju medicine, no prevagnulo je to da ljudi s kojima budem radila mogu od mene otići ne samo zdraviji, nego i sretniji. Tako sam se opredijelila ipak za psihologiju kao svoj prvi izbor.
Navela je neke prednosti i nedostatke svog posla.
Nova poznanstva, slušanje najrazličitijih životnih priča je ogromni potencijal koji me jako ispunjava i unutar kojega mogu dati svoj doprinos kao stručnjak te me to jako ispunjava. Ono što je izazov to je jako velika razina mentalne iscrpljenosti koju osjetite nakon ove vrste rada s klijentom. U takvim situacijama vjera, odlazak u prirodu i boravak s obitelji mi jako pomažu da obnovim snage, ističe Baković.
U našim, još uvijek tradicionalnim, sredinama nije potpuno razvijena svijest o potrebi odlaska psihologu, ali kako tvrdi Ankica, ta svijest je značajno porasla.
Budući da radim već oko 20 godina zasigurno je svijest zadnjih godina značajno porasla i sve veći broj klijenata, i djece i odraslih, dolazi na psihoterapiju s ciljem razgovora o poteškoćama koje imaju, priča Baković za Ramski portal.
Nabrojala je neke od najčešćih problema s kojima pacijenti dolaze.
Najčešći problemu su nezadovoljavajući međuljudski odnosi; bračni problemi, problemi na poslu, unutar obitelji i šire, u susjedstvu. Kod djece problemi su s vršnjacima, osjećaj neprihvaćenosti i nepovezanosti s drugima, s roditeljima. Postoje i klijenti koji dolaze zbog raznih “bolesti” poput migrena, problema sa štitnjačom, nesanicom i sl.; što isto ima uzrok u nekom nezadovoljavajućem odnosu, priča ova psihologinja.
Kazala je kako su klijenti jako iznenađeni koliko im razgovor o problemu o kojem dugo nisu ni s kim razgovarali puno znači.
Puno ih rastereti kada čuju drugo mišljenje vezano za nešto što ih već dugo muči. Psihoterapeut je kao zrcalo koje im samo jasnije pokaže moguće izbore i rješenja njihovih problema, istaknula je.
Baković smatra da je najveći problem u današnje vrijeme zasigurno sve veća otuđenost unutar obitelji.
Roditelji odgoj djece prepuštaju sve više ekranima iza kojih stoje nepoznati ljudi s nekim često potpuno drugačijim životnim vrijednostima. Budući da je obitelj škola života, ako unutar obitelji djeca ne razviju sposobnosti za razvijanje međuljudskih odnosa, empatiju, ostaju uskraćena da to isto ostvare kasnije i u odrasloj dobi te time nastaje jedno hladno društvo, kazala je Baković.
U svom radu koristi neurofeedback terapiju, koju je dodatno pojasnila.
Neurofeedback terapija je metoda koja služi poboljšanju rada mozga kod djece i odraslih. Zbog nepravilnosti u radu mozga kod klijenta često može nastati niz poteškoća kao što su: poteškoće pažnje i koncentracije, poteškoće fokusa, ADHD, usporen razvoj govora, hiperaktivnost, tikovi, poteškoće iz spektra autizma, mucanje te anksioznosti, nesanice, depresije i niz drugih psihosomatskih oboljenja. Neurofeedback terapija uspijeva jako uspješno i značajno smanjiti niz od spomenutih poteškoća, priča Baković.
Dodaje kako je ovu terapiju počela primjenjivati prije 10-ak godina.
Ova terapija je već gotov 50 godina uvrštena u zdravstveni sustav u nizu zemalja svijeta, a ja sam prije 10-ak godina počela, nakon završene edukacije sa svojim kolegom iz Amerike, primjenjivati ovu terapiju i u BiH. Zbog izvrsnih rezultata i na zahtjev klijenata otvorila sam već pet ureda u BiH kroz koji je prošlo više od 11 000 zadovoljnih klijenata.
Ističe kako je kada se počela baviti neurofeedback terapijom sve više uviđala kako joj dolaze djeca s potpunim kaosom u radu mozga i kroz razgovor s roditeljima redovito bi otkrila kako su upravo u ranoj dobi bila značajno izložena ekranima.
Štetnost od ekrana je iznimno velika i, nažalost, u nekim slučajevima, jako teško nadoknadiva. Upoznala sam veliki broj roditelja koji si jako predbacuju zbog toga te ulažu iznimne napore u radu s djecom da mozak ponovno pokušaju potaknuti na ispravan način rada. Kod male djece najčešći uzroci su usporen razvoj govora i poteškoće pažnje i koncentracije. Klinička slika često može izgledati kao slika autizma s tim da se može raditi o tzv. pseudoautizmu koji odgovara ekranizmu. Kod adolescenata zbog prekomjerne izloženosti ekranima nastaje anksioznost, kako i kod odraslih uz pojave nesanice i stanja kronične mentalne napetosti.
Neurofeedback urede ima u Mostaru, Sarajevu, Livnu, Zenici i Banja Luci te uskoro otvara i u Tuzli.
Sve urede smo otvorili na zahtjeve mnogih klijenata iz tih gradova budući da su imali jako pozitivna iskustva s našom neurofeedback terapijom no, morali su putovati u neki od gradova gdje smo imali ured. Klijenti mogu zakazati termin inicijalnog pregleda vrlo jednostavno pozivom na kontakt br. 063/472-647.
Otkrila je i što ju čini sretnom, a što rastuži.
Borba roditelja za svoje dijete mi je uvijek nešto što doživim ohrabrujućim, borba koju odrasli klijent pokaže kada želi izaći iz poteškoća koje ima. Ono što je za mene zasigurno najtužnije jest kad uočim da je roditelj “dignuo ruke” od svoga djeteta, kada ne uočava koliko je važan svome djetetu te kada ne primjećuje koliko je njega njegovo dijete željno; njegove ljubavi i blizine; te kad roditelj odbacuje i odguruje dijete od sebe. Ta beskrajna tuga koju tada uočim u srcima djece, to mi je nešto s čim se najviše rastužim.
Za kraj je poslala poruku svim roditeljima.
Djeca su naše najveće blago. Brinimo o njima, volimo ih! Uloga roditelja je štititi dijete od negativnih utjecaja. Budimo odgovorni roditelji!. zaključila je psihologinja Baković.
Izvor: rama-prozor.info
