spot_img
spot_img
Nedjelja, 26 svibnja, 2024

Prošle su 32 godine, ali sjećanja na te tužne dane ne blijede

Prošle su 32 godine, ali sjećanja na 7. travnja 1992. godine naviru, piše Večernji list BiH. Tog kobnog dana u ranim jutarnjim satima, u šest sati i 20 minuta, dva zrakoplova takozvane JNA raketirala su Široki Brijeg i posijala smrt u širokobriješko naselje Njivice.

Sijači smrti raketama iz zrakoplova tzv. JNA usmrtili su šest Širokobriježana, a među njima bio je jedan dječak. Žrtve raketiranja tog jutra bili su Josip Hrkać (rođen 1978. godine), Mladen Hrkać (1972.), Jozo Hrkać (1968.), Rajko Hrkać (1968.), Božo Soldo (1953.) i Veselko Topić (1940.). Tog ranog jutra autor ovog teksta bio je na novinarskom zadatku u zgradi nedaleko od stambene zgrade u kojoj je jedna granata pogodila stan obitelji Miličević. Srećom, članovi te obitelji bili su u skloništu. Još jedan projektil sručio se na lokaciju Pobranice, sjevernije od zgrade u kojoj smo bili, u blizini obiteljskih kuća. Dok su zrakoplovi još bili u letu, nakon što su istresli smrtonosni teret na nedužne civile, brojni Širokobriježani izletjeli su iz kuća i podruma te gledali te leteće sijače smrti. Nisu bili dovoljno informirani o tome koliko je to opasno, nisu bili svjesni toga da su i oni mogli biti meta smrtonosnog napada iz zraka.

Nikad zaboraviti

Doznali smo od gospodina Ćeškića iz Kriznog stožera Široki Brijeg da su u Njivicama od granata takozvane JNA poginule četiri osobe. Nešto poslije doznali smo za još dvije žrtve zločinačkog napada na civilne ciljeve iz zraka. Bili smo više nego šokirani tužnom istinom, ali valjalo se sabrati i što prije obavijestiti javnost o tome kakva opasnost prijeti od zrakoplova takozvane JNA. Odmah smo nazvali Radiopostaju Posušje, javio nam se Večernjakov novinar Tihomir Begić, tada glavni urednik te radiopostaje. Potom smo nazvali Hrvatski radio koji je objavio tužnu vijest u emisiji “Vijesti u sedam sati”. Bila je to glavna vijest na Hrvatskom radiju. Hrvatska javnost na najtužniji je način doznala što se u Bosni i Hercegovini počelo događati. Tog kobnog jutra iz Širokog Brijega krenule su kolone automobila sa ženama i djecom u smjeru Makarskog primorja, gdje su gotovo tri mjeseca proveli kao izbjeglice. Tamo su ostali sve do sredine lipnja kada su oslobođeni zapadna Hercegovina, Mostar i dobar dio Hercegovine s lijeve obale Neretve. Odrasli muškarci ostali su braniti Široki Brijeg, Hercegovinu, a na svoj način i južni dio Hrvatske, ali i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Nakon 11 mjeseci Širokobriježani i svi hercegovački Hrvati shvatili su to od kolike je važnosti bilo zaustavljanje tenkova JNA u Pologu u svibnju 1991. godine. Zahvaljujući preusmjeravanju tenkova takozvane JNA onemogućeno je presijecanje Dalmacije, samim time i zarobljavanje Hercegovine, pa tako i čitave BiH. Tužan je bio i dan 8. travnja.

U širokobriješkom selu Izbičnu pokopana su tijela četvorice poginulih Hrkaća. Bio je to najtužniji dan u povijesti Izbična. U monografskom izdanju “Široki Brijeg” autora Karla Rotima stoji da su Rajko i Mladen bili braća, sinovi Grge i Janje Hrkać. Janjina sestra majka je mladog 14-godišnjeg Josipa, a Jozo i Josip sinovi su dvojice braće. Rajko i Mladen pokopani su u jednu, a Jozo i Josip u drugu grobnicu. Svetu misu predvodio je tadašnji izbički župnik fra Nedjeljko Martinović. Među šest svećenika bili su fra Mladen Hrkać i fra Serafin Hrkać, stričevi pokojnih Rajka i Mladena. Neizbrisiva su sjećanja na taj crni 7. travnja prije 32 godine, ali i pokop nevinih žrtava zrakoplova takozvane JNA dan poslije. Tužna su i teška prisjećanja, ali ne smiju se prepustiti zaboravu. I nakon tog krvavog pohoda 7. travnja neprijateljski zrakoplovi još su u nekoliko navrata raketirali Široki Brijeg. Širokobriješki dopisnici medija iz Hrvatske i BiH te listova Vrisak i Hercegovački tjednik svako malo bili su na mjestima koja su raketirana – Trn, Kočerin, Privalj, Cigansko Brdo, kao i drugim širokobriješkim područjima koja su bila granatirana. Veliku materijalnu štetu pretrpjela je tvornica FEAL, a oštećene su bile i susjedne kuće. Sjećamo se kako taj dan nije bilo telefonske veze pa smo morali ići u Imotski da bismo telefonski javili medijima što se sve događa. Kad smo se vratili, doznali smo za granatiranje FEAL-a. Jedna “krmača” iz zrakoplova pala je i na području širokobriješkog sela Smokinje. Sve do 11. lipnja širokobriješko područje nadlijetali su neprijateljski zrakoplovi i više puta borbeno djelovali. No, nisu samo zrakoplovi napadali područje Širokog Brijega, ono je bombardirano topovima i gađano minobacačima od postrojbi takozvane JNA. Dijelovi Ljutog Doca, Biograca i Jara gađani su topovima i minobacačima, a gađana je i crkva u Ljutom Docu. Mostar je ostajao bez telefonskih veza, a čim su proradile telefonske veze u Širokom Brijegu, u redakciju Hercegovačkog tjednika, koja se zbog prilika u Mostaru morala preseliti u Široki Brijeg, stizali su mostarski novinari i dopisnici da bi mogli poslati vijesti svojim redakcijama.

Odavanje počasti

Sjećamo se kako je početkom travnja te 1992. godine na izvanrednoj sjednici Skupštine općine Široki Brijeg usvojena odluka o uvođenju izvanrednog stanja i mjerama zamračenja. Valja podsjećati na delikatne ratne i političke (ne)prilike 90-ih godina prošlog stoljeća da ostanu u kolektivnom sjećanju kao veliki nauk i ozbiljna opomena. Prije dvije godine 7. travnja u organizaciji Odbora za branitelje i ratne stradalnike Gradskog vijeća Širokog Brijega, a pod pokroviteljstvom Grada Širokog Brijega, svečano je otkrivena spomen-ploča u Ulici Nikole Šubića Zrinskog u povodu 30. obljetnice zračnog raketiranja Širokog Brijega, u znak sjećanja na šest širokobrijeških nevinih civila, žrtava zločinačkog napada takozvane JNA. Na dan raketiranja Širokog Brijega u jutarnjim satima kod tog spomen-obilježja obilježena je 32. obljetnica tog tužnog događaja. Među nazočnima bili su članovi obitelji ubijenih mještana Njivica. Svijeće su položili članovi obitelji žrtava, prijatelji, susjedi i ostali građani, kao i Predrag Čović, predsjednik Vlade ZHŽ-a, Mladen Begić, ministar branitelja ZHŽ-a, Vjekoslav Lasić, ministar pravosuđa i uprave ZHŽ-a, te gradonačelnik Miro Kraljević i Vinko Topić, predsjednik GV-a Široki Brijeg. Obilježavanje je završeno molitvom koju je predvodila Štefica Hrkać, mještanka naselja Njivice. No, valja podsjetiti i na to da je i 5. kolovoza 1995. godine agresor raketirao Široki Brijeg. U tom raketiranju ranjeni su Marko Kraljević i Anđelka Misir, koja je od posljedica ranjavanja preminula. Naviru sjećanja i valja ih zadržati u kolektivnom pamćenju i povijesnim knjigama. Povijest se ponavlja onome tko je zaboravlja!

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti