U Podmilačju je 24. lipnja proslavljen nebeski zaštitnik mjesta i svetišta sv. Ivan Krstitelj. Svečana proslava otpočela je na uočnicu, 23. lipnja, kad je u popodnevnim satima započelo pokorničko bogoslužje, koje je predvodio župni vikar iz Tuzle fra Franjo Ninić, uz priliku za ispovijed.
Potom je, u 16 sati, iz zavjetne crkve u Podmilačju u procesiji iznesen kip sv. Ive na štovanje brojnim hodočasnicima. Svečanost su predvodili župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža, provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić i nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić. Nakon toga nastavljena je pobožnost s vjernicima okupljenima u svetištu. Misno slavlje slavio je fra Franjo Ninić.
Središnje slavlje uočnice bila je pontifikalna sveta misa s molitvama za bolesnike kojima je predsjedao nadbiskup Puljić, uz koncelebraciju više desetaka svećenika. Pred kraj svete mise upriličeno je i euharistijsko klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu te posveta Presvetom Srcu Isusovu. Misno slavlje zaključeno je molitvom Anđeoskog pozdrava.
Po završetku misnoga slavlja uočnice sv. Ivi Krstitelju vjernici su sudjelovali u pobožnosti Križnoga puta uz obližnje brdo Grabež, koje je animirao i predvodio župni vikar iz Ovčareva fra Julijan Madžar. U svetištu je zatim u kasnim noćnim satima održan molitveno-meditativni program uz molitvu Službe čitanja, blagoslov ivanjske vatre i procesiju sa svijećama. Ovim je zaključen prvi dan dvodnevne proslave sv. Ive.
Na sam dan svetkovine, prvo je misno slavlje u 7 sati predvodio dekan Franjevačke teologije fra Danimir Pezer. Nešto prije toga započelo je ispovijedanje vjernika. Zatim je u 8:30 slavljena sveta misa koju je predvodio voditelj HKM Krefeld u Njemačkoj fra Ivica Radić. Središnje pak misno slavlje u 11 sati s molitvama za bolesnike predvodio je provincijal fra Jozo Marinčić. U svojoj homiliji najprije je prenio nekoliko misli o osobi sv. Ivana Krstitelja, koji je svojim propovijedanjem naviještao dolazak Isusa Krista: „Kao Božji sluga, nije se bojao govoriti istinu, čak i kad je to značilo pozivanje i prozivanje političkih i vjerskih vođa zbog njihovih grešnih ponašanja. Ivan je prozivao kralja Heroda zbog zlih djela koja je učinio i zbog toga je bio u zatvoru. Nazvao je i vrhovne vjerske vođe Izraela potomstvo zmijinim i upozorio ih da bježe od gnjeva Božjega. Svatko tko želi biti učinkovit kao Božji svjedok mora biti spreman suočiti se s velikom istinom Božje riječi.”
Potom je fra Jozo istaknuo kako u suvremenom društvu malo tko zna i želi biti „druga violina“ – a ipak sv. Ivan Krstitelj bio je upravo „druga violina“ za Isusa Krista. „On je pripravljao put Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta. Zadaća mu je povjerena da ne uzmakne pred silom vremena, nego da ukazuje moć Božje blizine”, rekao je, naglasivši kako je sv. Ivan znao tko je, glas koji viče u pustinji (usp. Iv 1,23).
Dotaknuo se potom i krize vjere koja danas vlada u svijetu, osvrnuvši se na lik i djelo sv. Ivana Krstitelja, koji je bio čovjek molitve: „Kriza našeg kršćanstva jest u tome što ne molimo. Kriza obitelji je kriza molitve. Postali smo narod kukanja. Nikad nije bilo lako ovom narodu, ali s vjerom u Boga u teškim vremenima postajali su još samosvjesni i životniji.” Potom se obratio roditeljima s porukom neka svoju djecu pomognu da ih ne nadvlada tjeskoba za blagostanjem, nego neka ih vode prema pravoj radosti duha i vjere koja oslobađa. Još jedna kriza koju doživljava današnje društvo kod nas prema propovjednikovim riječima jest kriza korupcije i nasilja, slično kao u vrijeme sv. Ivana Krstitelja. „Vidimo kako su isti grijesi koji su bili u vrijeme zemaljskog života sv. Ive prije dvije tisuće godina i danas su u našim sredinama. Zato nam je potrebno čuti sv. Ivu, zato nam je potrebno čuti Isusove riječi, a nakon što smo ih čuli da ih pohranimo u svoje srce, svoju dušu da nas pokrenu na promjenu života”, pozvao je fra Jozo vjernike.
Vjernici su nakon misnoga slavlja nastavili druženje uz pjesmu i ples u svetištu sv. Ive u Podmilačju. Proslavi sv. Ive Krstitelja u najvećem njegovu svetištu BiH i zemljama okruženja nazočili su brojni Hrvati iz dijaspore, uključujući protjerane katolike s područja Jajca, Banja Luke i Kotor Varoša.
