“Koje su moje impresije? Postoje ljudi i događaji koji vam se utisnu u dušu i ostanu tamo. Takva je bila moja promocija knjige “Kakve je boje kavin cvijet”. Prelijepa večer. Kino Theatre u Busovači otvorilo je vrata svim ljubiteljima poezije. Hvala mojim glazbenicima, glumcima i recitatorima, promotoru i recenzentima. Hvala i publici koja je s puno pozornosti sudjelovala. Stihovi i glazba imaju tu magiju da taknu dušu i povežu ljude. Atmosfera je bila topla, ljudi posebni, dragi… Hvala!”, napisala je autorica zbirke Mirjana Jezildžić na svom Facebook profilu nakon održane promocije.
U subotu, 30. lipnja 2018. godine u kino dvorani Theatre Napretkova doma u Busovači održana je promocija zbirke pjesama “Kakve je boje kavin cvijet” autorice Mirjane Jezildžić.
O knjizi su govorili recenzenti i književnici Željko Grahovac i Anto Zirdum te Ivan i Josip Križanović ispred HKD Napredak. U glazbenom dijelu programa nastupila je Davorka Dujmušić i Ljiljana Jovanović Marić.
Druga knjiga poezije Mirjane Jezildžić je doista druga knjiga, nije nastavak prve, mada se određene poveznice mogu uočiti, odnosno odmah se može prepoznati da je to pisala učiteljica i nastavnica. U ovoj knjizi nema onih pjesama od prije trideset godina,kakve se nalaze u prvoj knjizi, pjesme su više refleksivne i angažirana, odmakle su se od onog da budu i za djecu i za odrasle. Jednostavno rečeno njezine pjesme su odrasle, poezija sazrela, jasnost iskaza je sačuvana, a melodija i ritam uhvaćeni u dobroj mjeri.
Knjiga nije konceptualna, ali su pjesme razdvojene u tri cjeline.
U prvom dijelu skupljene su refleksivne pjesme u kojima je, autorica zapitana s vječnim kategorijama BITI, POSTOJATI i u kojima se sučeljava s nekim svojim strahovima i strepnjama, u kojima ona pokušava načini iskorak iz tjeskobnih hodnika na širi put usuda…
U drugom dijelu su tako angažirane pjesme s kritičkim diskursom na ljude i događaje u ovo promjenjivo i turbulentno vrijeme… Ova pjesnikinja pokazuje da ima svoj stav, i da je to zapravo imperativ pjesničkog poslanja! Poglavlje je naslovljeno kakve je pjesma Kuća s dvoja vrata u kojoj pjesnikinja prodire duboku u samo biti egzistencije i koegzistencije u Bosni, jer druga vrata su za bježanje, da se sačuva glava… Ako je ima, ironija u ovim pjesmama je blaga kao učiteljica u prvom razredu, gotovo neprimjetna, nepretenciozna, ali uvijek ovdje i sada.
U trećem dijelu Duša koja šuti… a voli u težištu je Ljubav. Ona se ne da uvijek opjevati, ali pjesnikinja, kao uostalom i svi ljudi, a pjesnici napose, traži odgovore jer za nju ljubav postoji… Ne traži ništa… ljubav se ne hvasta… ne nadimlje se… Ljubav prije svega i poslije svega… Naravno, ne piše se ovdje samo o ljubavi između muškarca i žene, nego mnogo obuhvatnije, a ljubav prema djeci tu se zrcali kao iskrena istina koja ovoj knjizi daje pečat i preporučuje je u najboljem smislu riječi preporuka. (Anto Zirdum)
O autorici:
Mirjana Jezildžić je rođena 1956. godine u Fojnici. Osnovnu školu, a potom i gimnaziju Ivana Gorana Kovačića, završila je u Kiseljaku. Po završetku redovnog studija na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu 1977. godine uposlena je u Osnovnoj školi Kaonik, gdje radi na mjestu nastavnice hrvatskog jezika. Poeziju piše od rane mladosti. Pjesme je objavljiva u sopisima kao i u elektronskim medijima u BiH i Hrvatskoj: Motrišta, No-vi, Živi znamen, Napredak Travnik, Hrvatski narodni godišnjak (Sarajevo 2009.).
Prvu zbirku poezije “Spomenak” objavio je HKD “Napredak” Busovača 2013. godine. Od tada aktivnije pristupa pisanom stvaralaštvu. Sudjelovala je na više pjesničkih susreta i književnih natječaja.
Na natječaj za priču “Marko Martinović Car” (Vitez 2017.) dobiva zahvalnicu za priču “Gropčić bez znamena”.
Nastavlja s pisanjem poezije te su joj neke pjesme prevedene na romski, poljski, njemački i engleski jezik.
Živi u mjestu Jazvine kod Busovače sa svojom obitelji koja joj pruža podršku u radu.
