Vitežani su ponosni na Đurđicu Čilić i njezine priče u kojima piše o prijeratnom Vitezu
Malo je kulturnih događaja koji u današnje vrijeme opće nezainteresiranosti za kulturu, pa tako i pisanu riječ, mogu napuniti i puno manje dvorane od velike kongresne Franšiznog centra u Vitezu.
Uspjelo je to Đurđici Čilić na sinoć održanoj promociji njezine knjige „Fafarikul“ zbirke proznih priča, crtica i eseja, među ostalom i o prijeratnom Vitezu, mjestu njezina odrastanja i mladosti, u kojemu je živjela do rata, prije odlaska u Zagreb, na studij polonistike.
U promociju „Fafarikula“ u njezinom Vitezu Đurđica Čilić, okupljene je uvela toplom ljudskom pričom „O čika Ademu“, vraćajući mnoge svoje sugrađane u 80-te godine prošlog stoljeća, jedno drugačije vrijeme u kojemu je odrastala danas uspješna polonistica i profesorica poljske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, književnica i prevoditeljica, ali i aktivistica za zaštitu ljudskih prava.
„Fafarikul je na neki način i moj povratak u Vitez kakvom sam se htjela vratiti nošena optimizmom sjećanja“, kazala je autorica o svojoj najvažnijoj promociju „Fafarikula“ onoj u njezinom Vitezu.
„Fafarikul“ ima svoje izdanje u Hrvatskoj, Srbiji te BiH u kojoj je bogatije za tri priče iz njezine Bosne. Đurđica Čilić piše onako kako bi svatko od nas volio da ima hrabrosti, bez straha i licemjerja, priče u kojima se mnogi od nas mogu lako prepoznati“, kazao je novinar i publicist Željko Kocaj, jedan od promotora „Fafarikula“, zbirke stotinjak poetskih priča. Fafarikul je pojasnio je Kocaj veliko drvo dubokih korijena.
„Iako su svaka njezina priča, esej i zapis zasebni, oni zapravo čine jednu cjelinu kojoj autorica na sebi svojstven, emotivan način dodaje prstohvat sreće i dvije žličice nježnosti“, kazao je uz ostalo Kocaj.
Istakao je i ogroman doprinos autorice u približavanju poljske književnosti i kulture čitateljima s ovih prostora što je, naglasio je, jedan od razloga zbog kojih je Vitez ponosan na Đurđicu.
O „Fafarikulu“ je, pored Kocaja govorio i Boris Budimir, vjerni čitatelj Đurđicinih književnih uradaka, počevši od zbirke poezije „Mapa srca“ do njezinih objava na društvenim mrežama. „U Fafarikulu su mi posebno vrijedne ratne priče ali i svi njezini kako ona to voli kazati prpošni tekstovi u kojima ma gdje bila i o kojem mjestu, Đurđica Čilić uvijek piše o Vitezu ali uz jedan kozmopolitski duh, uvodeći nas u jedan bolji svijet i društvo. Vitez s pravom može biti ponosan na Đurđicu“, kazao je uz ostalo Budimir.
Književnu večer koja će se u Vitezu dugo pamtiti svojim su nastupima upotpunili Ivo Jandrić i Viteški akordi.
Viteška promocija „Fafarikula“ pored priča o prijeratnom Vitezu mnoge je vratila i u vremena mnogima danas skoro nezamisliva, vremena u kojima se strpljivo čekalo na potpis autora knjige, prije uživanja u čitanju u debeloj hladovini nekog viteškog fafarikula.
