Prošlog je tjedna, u središtu Zagreba pred brojnim auditorijem u dvorani Matice hrvatskih iseljenika i uz svesrdnu organizacijsku pomoć Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predstavljena knjiga „Ljudi i vrijeme 1994.-2014.“ viteškog i srednjobosanskog novinara i publicista Zvonimira Čilića.
Na promociji, koju je profesionalno, ali žovijalno vodio agilni Vitežanin Ivan Sajević, uz autora su govorili i izvršni urednik Večernjeg lista Tihomir Begić te sveučilišni profesor i novinar Nino Raspudić.
Begić je za Čilićevu knjigu „Ljudi i vrijeme 1994.-2014.“ konstatirao da je riječ nekoj vrsti monografije srednjobosanskog prostora u protekla dva desetljeća. Knjiga, naime, sadrži brojne fotografije i novinske tekstove: komentare, reportaže, kolumne i intervjue koje je Zvonimir Čilić tijekom dvaju desetljeća objavio u Slobodnoj Dalmaciji, Večernjem listu te tjednicima, portalima i u radijskim emisijama. U tematskom smislu, tekstovi uglavnom pokrivaju poratne, političke i dnevnopolitičke teme, ali bilježe i sve važnije socijalne, ekonomske, sportske i kulturne segmente života prije svega u Vitezu, ali i Lašvanskoj dolini, a nerijetko i u drugim srednjobosanskim gradovima.
Pohvalno govoreći o dugogodišnjem trudu Zvonimira Čilića da bude glas svojih sunarodnjaka i sugrađana koji se čuje i u hrvatskom medijskom prostoru, Nino Raspudić je istaknuo da je ova knjiga važan podsjetnik na ratne i poratne tragedije ljudi toga kraja, na koje se u Hrvatskoj, ako se za njih uopće i znalo, vrlo brzo zaboravilo ili se svjesno ignorira. Prepunoj se dvorani na promociji, koju je svojim trima glazbenim nastupima oplemenio i akademski pjevač Ivan Jelić, podrijetlom iz Zenice, na kraju obratio i autor. Čilić je u svom emotivnom obraćanju, u kojem je govorio o motivima objavljivanja svojih tekstova na jednom mjestu ali i potrebi da, u skladu sa svojim mogućnostima, da doprinos šarolikoj mozaičnoj slici života Hrvata u Srednjoj Bosni, publici govorio i o teškim trenucima u svojoj novinarskoj karijeri, kad je zbog nekih tekstova trpio prijetnje, tužbe i bio žrtva ucijena, ali i o imperativu da u nastojanju da zaštiti ili promovira interese vlastitog naroda, nikad ne ugrozi i ne zaboravi interese drugih.
Auditoriju se, na samom kraju, obratila i ravnateljica Matice hrvatskih iseljenika, Mirjana Piskulić i uz ispriku što uzima riječ iako to nije bilo unaprijed dogovoreno, zahvalila autoru na njegovim toplim riječima kojima je artikulirao odnos Hrvata Srednje Bosne prema Hrvatskoj, izrazivši nadu da će njegove emotivne riječi još dugo odzvanjati dvoranom Matice hrvatskih iseljenika. (Vitez.info)
