Dan je uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, u našem kraju poznatijeg kao sv. Ivo.
Spomendan je to rođenja sveca, mučenika i zaštitnika, koji se u narodu još naziva Ivanje ili po Ivanjdan.
Za ovaj blagdan vežu se brojni običaji, a jedan od najpoznatijih je paljenje vatre, odnosno svitnjaka.
Paljenje svitnjaka i ljekovita svojstva pepela
U Hrvatskoj i diljem Bosne i Hercegovine tradicionalno se u sumrak zapale sasušene grane koje se skupe na jednu veliku hrpu, a koje obično donose djeca.
Prema narodnim običajima, bilo je važno napraviti što veću hrpu, jer se sutra na Ivanjdan prepričavalo čiji je svitnjak veći uz povike “Veći naš, nego vaš!”
Oko svitnjaka bi se okupilo mnoštvo, a zatim bi djeca i mlađarija preskakali preko, jer se smatralo da na taj način više neće imati bolnih mjehurića na tabanima, koji su djeca dobivala hodanjem po drači i kamenu.
Velimir Bugarin u Travničkom vjesniku pisao je o običajima mnogih vjernika iz Travnika, Novog Travnika i Viteza koji dan uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje.
U noći uoči svetog Ive diljem Lašvanske doline pale se krijesovi (svitnjaci). Pepelu ovih vatri pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro prije izlaska sunca gazi se po pepelu krijesa u uvjerenju da će se tako spriječiti bolesti kože tijekom godine, navodi Bugarin.
Kako možemo zaključiti, tradicija je ovo koja je ujedinila vodu i vatru, a koju trebaju njegovati te prenositi s koljena na koljeno, jer ako nestane običaja, nestat će i nas.
