Gornji Korićani kod Travnika podijeljeni su entitetskom linijom između Federacije BiH i Republike Srpske. Od prijeratnih 1.000 stanovnika, Hrvata, danas u tom selu živi tek petero ljudi.
Podsjetimo da je prva župna crkva u Korićanima bila sagrađena od drva 1874 godine, a od matične župe sv. Ante Padovanskog u susjednim Dobretićima, odvaja se četiri godine kasnije 1878 godine, kada je ustanovljena kao samostalna kapelanija. Usmena predaja govori da je slavlja trajalo tijedan dana, jer treba znati da je ovo selo bilo udaljeno 20 km od župne crkve i groblja u Melini, gdje su se tada kopali i pješačili i po 5 sati u jednom pravcu na sv.Misu u Pougarje.
Sadašnja crkva podignuta je1935 godine i obnovljena 1951 godine. U vrijeme nesretnog rata, crkva je ponovo bila potpuno opljačkana i demolirana. Obnovljena je 2003 godine. Nadmorska visina kod crkve je oko 1 300 metara.
Kao malo gdje u BiH, u župi Korićani na platou Vlašića i danas su vidljive teške posljedice protekloga rata. Podsjetimo da su sredinom lipnja 1992 godine srpske paravojne snage prognale svih 999 župljana Korićana, koliko ih je bilo po posljednjem župnom popisu te godine.
Imovina prognanih korićanaca je opljačkana, kuće teško oštećene, srušene ili zapaljene, a teško je oštećena i devastirana lijepa od kamena sazidana župna crkva sv. Ilije, nebeskog zaštitnika ove župe. A Korićani su, uz župu Dobretići, također na platou Vlašića, bila i prva katolička župa, ili pak prvo veće hrvatsko naselje, na području srednje Bosne, koje je napadnuto, prognano i opljačkano od srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA.
Povratak u opustošeno naselje krenuo je po oslobođenju 1995 godine i činilo se da će teći u zadovoljavajućem i ohrabrujućem opsegu, jer već u prvom valu u Korićane se bilo vratilo 30 – 40 prognanih, a popravljeno je i za stanovanje osposobljeno 40% prijeratnih kuća. No, optimizam je brzo splasnuo, a volju za povratkom ubilo je niz problema s kojim su se povratnici susretali. Straiji izumiru, a mlađi se ne vraćaju.
Tako da i danas selo djeluje pusto, zapušteno, zaraslo u korov i šikaru, iako se još poneka kuća obnavlja. Ali, kažu, ne za povratak, nego za povremene dolaske, a selo živi nekoliko puta godišnje, prije svega na patron župe – blagdan sv. Ilije, za Cvjetnicu, Svi svete i Dušni dan.
Neki od njih samo privremeno dok traje ljeto. Selo bez prodavnice, ambulante, organiziranog prevoza, neobnovljenih kuća, djeluje kao da je tek rat završio iako je od njegovog kraja prošlo više od dvadeset godina.
Od dvije stotine kuća obnovljeno je tek tridesetak sredstvima FBiH. Istina nešto i privatnim sredstvima stanovnika koji su raseljeni po cijelom svijetu. Kada dolazite u selo ne čuje se ni lavež pasa, ni rika goveda, niti kukurikanje pijetlova. Život u ovom dijeli Bosne, kao da je stao.
Na blagdan svetog Ilije, skupi se nešto “svita”, onih koji ovaj kraj ne žele zaboraviti. Dođu na svetu misu, druže se, posjete grobove svojih predaka, ali sve je to, desetak dana u godini, a onda sve po starom.
Selo bez ambulante, puta i trgovine
Zanimljivo je napomenuti da Gornji Korićani nemaju prodavnicu, ambulantu, redovni prevoz, dobar put. Ako povratnici ili privremeni stanovnici trebaju platit struju, a nemaju svoj automobil, moraju zvati taksi iz Travnika i platiti vožnju više nego što stoji račun za struju. U slučaju bilo kakve bolesti ili povrede nema hitne pomoći u blizini nego mora dolaziti iz Travnika.
Svečenik dolazi iz Turbeta ilo Podkraja, bude nas na misi četvero, petero, kako kad. Blagdan sv.Ilije ljudi iskoriste za druženje, rodbina se posjeti, ali nakon što prođe ljeto, nakon Gospojine, Gornji Koričani ostaju u tišini…
Prilika za razvoj seoskog turizama
Da je država normalna, ovaj kraj bio bi bogat. Bogat ljudima, ali i gostima, turistima iz cijelog svijeta. Da se tu svašta napraviti. Koričanska dolina idealna je za razvoj stočarstva, za izgradnju sportskih tetena, pripreme sportaša, ali i za rekreativce.
Vlašić je idealan za zračnu banju,.mir, tišina i zrak koji je jači i od korone. Blizina Ugra daje dodatnu priliku za razvoj seoskog turizma. Privuči goste rekreativnim i terapijskim jahanjem, a za ljubitelje adrenalinskih sportova napraviti zip line sa Koričanskih stina.
Državo, probudi se…
T.B/Centralna.ba
